CŽP: Država da propiše obavezno korišćenje dijela roditeljskog odsustva za očeve

Pravo na roditeljsko odsustvo u Crnoj Gori prošle godine koristio 331 otac, dok je 2022. godine taj broj bio 381

U Crnoj Gori prošle godine roditeljsko odsustvo je koristio samo 331 otac, a u Centru za ženska prava (CŽP) smatraju da bi država trebalo da sprovodi aktivnije mjere i podsticaje kako bi omogućila očevima da jednako učestvuju u brizi o djetetu.

Iz Poreske uprave agenciji MINA kazali su da je pravo na roditeljsko odsustvo u Crnoj Gori prošle godine koristio 331 otac, dok je 2022. godine taj broj bio 381.

Pravo na roditeljsko odsustvo u godinama pandemije 2020. i 2021. koristilo je 453 odnosno 445 očeva.

Izvršna direktorica CŽP Maja Raičević kazala je da bi se na veće uključivanje očeva u roditeljstvo moglo uticati kroz transponovanje Direktive Evropske unije (EU) o ravnoteži između poslovnog i privatnog života u domaće zakonodavstvo, dodajući da se taj dokument odnosi i na ulogu žena i muškaraca u porodičnom životu.

Raičević je istakla da podaci o broju očeva koji koriste rodteljsko odsustvo, potvrđuju ono što se iskustveno zna, a to je da su rodne uloge u crnogorskim porodicama i dalje jasno podijeljene i da se veoma sporo mijenjaju.

“Žene i dalje nose najveći teret njege i brige o djeci i starijima, zbog čega očevi i staratelji muškog pola rjeđe koriste pravo na roditeljsko odsustvo”, kazala je Raičević agenciji MINA.

Prema njenim riječima, takva podjela uloga u društvu diskriminiše i muškarce koji žele da koriste to pravo.

“Jer se dešava da nailaze na stigmu, podrugljive komentare, a nekad i na otvoreno protivljenje poslodavaca”, rekla je Raičević.

CŽP, kako je kazala, predlaže izmjene Zakona o radu u skladu sa namjerama Direktive EU o ravnoteži između poslovnog i privatnog života.

“Država bi svakako trebalo da sprovodi aktivnije mjere i podsticaje kako bi omogućila očevima da jednako učestvuju u brizi o djetetu, a način na koji to može da učini je upravo kroz transponovanje pomenute Direktive u domaće zakonodavstvo”, rekla je Raičević.

Ona je podsjetila da je, prema aktuelnom Zakonu i radu, pravo očeva da koriste odsustvo priznato kao mogućnost, ne kao obaveza.

“Naše preporuke su da se propiše da bar jedan dio roditeljskog odsustva bude neprenosiv, čime bi i očevi bili u obavezi da ga koriste”, navela je Raičević.

Ona je kazala da bi važno bilo propisati mogućnost da zaposleni to pravo mogu iskoristiti na fleksibilan način, odnosno u kraćim ili dužim vremenskim periodima, sa punim ili skraćenim radnim vremenom.

“Potrebno je osigurati punu naknadu za vrijeme roditeljskog odsustva, ili ukoliko to nije moguće iz razloga finansijskog uticaja na budžet, osigurati naknadu zarade po analogiji sa porodiljskim odsustvom”, kazala je Raičević.

Ona je naglasila da CŽP od 2019. godine zagovara primjenu Direktive EU o ravnoteži između privatnog i profesionalnog života, dodajući da je ta nevladina organizacija pripremila predlog izmjena Zakona o radu, kako bi uključila odredbe Direktive.

Raičević je objasnila da Direktiva predviđa najmanje deset dana očinskog odsustva za sve očeve, analogno bolovanju, dva mjeseca neprenosivog plaćenog roditeljskog odsustva, najmanje pet dana godišnjeg odsustva za njegovatelje (pružaoce njege), kao i mogućnost fleksibilnih uslova rada roditelja i staratelja, uključujući i rad na daljinu.

“Usvajanje Zakona o radu predviđano je srednjoročnim programom rada Vlade za četvrti kvartal ove godine i očekujemo njegovo usklađivanje sa Direktivom EU”, kazala je Raičević.

Prema njenim riječima, istraživanja CŽP sugerišu da u opštoj populaciji postoji podrška za izmjene i dopune Zakona o radu kojima bi se obezbijedilo više plaćenog roditeljskog odsustva za očeve.

Ona je dodala da je rodno zasnovana diskriminacija prisutna u raznim sferama društvenog života, a prilikom zapošljavanja i u poslovnom okruženju izazov je usaglašavanje privatnog i profesionalnog života.

Žene su, kako je dodala, višestruko opterećene u porodici i brizi o drugima, posebno u uslovima pandemije.

“Ako se same nijesmo susrele sa rodno zasnovanom diskriminacijom u oblasti rada, sigurno znamo bar jednu ženu koja jeste”, rekla je Raičević, dodajući da je shvatanje da se poslovi djele na “muške” i “ženske” i dalje široko rasprostranjeno.

To je, kako smatra, posljedica rodne podjele rada prema kojoj žene obavljaju reproduktivni rad – rad vezan za njegu i brigu djece i starijih, i kućni rad.

“Žene taj rad uglavnom obavljaju besplatno u okviru domaćinstva”, kazala je Raičević.

Ona je naglasila da su očevi i majke u načelu ravnopravni, ali da svi znamo da u praksi to nije baš tako.

“Jasno je da postoji izvjesni rodni jaz u porodičnom kontekstu, ali u onom javnom. Kada je riječ o profesionalnom životu i mogućnostima van domaćinstva, žene se često suočavaju sa većim izazovima u karijeri, manjim šansama za napredovanje i rodnim jazom u platama”, objasnila je Raičević.

Da je opcija da i očevi koriste roditeljsko odsustvo značajna za razvoj djeteta potvrdio je psiholog i voditelj programa Roditeljstvo za cjeloživotno zdravlje Miloš Bulatović.

“Smatram da je to nužnost i realnost koju treba da živimo. Roditeljsko odsustvo treba da bude dostupno i očevima, naravno bez osude, jer na to pravo imaju oba roditelja”, rekao je Bulatović agenciji MINA.

On, kako je rekao, smatra da je čak u prve dvije godine života djeteta potrebno da postoji mogućnost roditeljskog odsustva koje mogu i treba da koriste oba roditelja simultano.

“Sve ovo temeljim, ne samo na naučnim i teorijskim osnovama, već i na iskustvu u radu sa djecom i roditeljima, koje nam govori da su prve godine života djeteta, i to kako su građeni i izgrađeni odnosi i kakvo je iskustvo u tom periodu, od neizmjerene važnosti za razvoj ličnosti”, naglasio je Bulatović.

On je dodao da taj stav ne treba posmatrati kao redukcionistički koji bi poslao poruku da se stvari ne mogu mijenjati tokom života, ali da prve godine života imaju snažan uticaj na dalji razvoj.

Bulatović je ocijenio da očevi današnjice tek stidljivo i u sporadičnim slučajevima razumiju važnost svoje uloge u životu djece.

Ta uloga, kako je objasnio, podrazumijeva aktivniji, uključeniji i dostupniji odnos sa djecom.

“Takav odnos nam govori da treba brižljivo i sa posebnim senzibilitetom da pristupamo očevima i da im pružamo prostor i vrijeme, bez osude, da očinstvo razumiju i razvijaju”, rekao je Bulatović.

On je istakao i da dovoljna uključenost oca ne znači da je otac tu samo i isključivo da zaštiti, obezbijedi hranu i smještaj, kao i da je fizički prisutan u životu djeteta.

“Uključenost oca podrazumijeva i aktivni, osjećajni odnos koji gradi sa svojim djetetom, odosno djecom”, rekao je Bulatović.

Komentarišući situaciju u crnogorskoj porodici, on je ocijenio da su se, ukoliko se pogleda unazad kroz vrijeme, u samom poimanju roditeljstva desile promjene.

“Promjene koje se odnose na to da se percepcija vaspitanja djeteta mijenja, kao i samo razumijevanje djeteta i njegove ličnosti”, rekao je Bulatović.

On je dodao da, ukoliko se sagleda sadašnje roditeljstvo i da li je ono, kao koncept, ravnomjerno razvijeno u crnogorskom društvu, to se još uvijek ne može reći.

Prema njegovim riječima, ne postoji jedan opšti stav koji bi ukazao da je u roditeljstvu podjednako zastupljeno i očinstvo i materinstvo.

“Fenomenološki posmatrano, i dalje opstaje paradoks da je sve svedeno na nivou porodice i to kao individualna percepcija važnosti i zastupljenosti, ne samo očinstva nego i materinstva”, rekao je Bulatović.

Takvo razumijevanje trendova, kako je objasnio, ukazuje na to da je potrebno još da učimo i stvaramo druge perspektive, koje će roditeljstvo staviti u fokus društvenih politika

Povezane vijesti