Đak generacije u Beranama: Školovaću se u CG, država mora pomoći talentima

Sati obnavljanja i učenja isplatili su se, a u svjedočanstvima nanizane samo petice i pohvale nastavnika – Đorđije Radivojević đak je generacije gimnazije u Beranama „Panto Mališić“.

I pored svog mukotrpnog rada vezanog za srednjiškolsko školovanje, vrijedni Đorđije ni ljeti ne odmara nijednog trena. Dio odmora proveo je radeći kao sezonski radnik na crnogorskom primorju.

Đorđije je budući student farmacije na Medicinskom fakultetu u Podgorici, a za Portal RTCG priča o svojim planovima i koliko je mladim ljudima izazovno ostati u svojoj zemlji i napredovati u obrazovanju.

„Biti đak generacije u beranskoj gimnaziji je, za mene, sinonim za rečenicu: „Biti ponosan na samog sebe.” Kada se mislima osvrnem na prethodne četiri godine u toj školi, shvatim koliko truda i rada je bilo potrebno da postignem sve što sada jesam i što ću biti. Svaki trud se na kraju mora isplatiti, nebitno na koji način“, kazao je Đorđije za RTCG

Radne navike mu nisu bile problem jer sam ih je, kako kaže, stekao još u osnovnoj školi.

„Samo sam ih usavršavao kroz srednju školu gdje je bilo više gradiva za naučiti, uz manjak vremena“, naveo je Đorđije.

Omiljeni predmet nije imao, ali kada bi morao izabrati jedan, sigurno bi to bila matematika.

„Oduvijek sam volio taj predmet, mada moram priznati da je moj otac snažno uticao na tu ljubav prema kraljici nauka“, otkrio je talentovani Beranac.

Učestvovao je na brojim državnim takmičenjima. Bio je i đak Muzičke škole u ovom gradu na sjeveru Crne Gore, svirajući dugo godina harmoniku.

„Bio sam sam na držanom takmičenju iz biologije prošle godine. Svakako je to iskustvo koje ću pamtiti jer mi je dosta pomoglo i proširilo horizonte znanja. Takođe, ranije sam u osnovnoj školi išao na državno takmičenje iz njemačkog jezika. Učestvovao sam i na takmičenjima vezanim za muzičku školu, gdje sam osvojio tri srebrne medalje“, kazao je Radivojević.

Sezonski rad ga je učinio zreliujim i mudrijim, a kako kaže naš sagovornik, to je put dostizanja entuzijazma, iako se mladima čini da baš i nije.

„Osjećaj da ne zavisite od roditelja, da možete raspolagati svojim novcem, da možete pomoći svojoj porodici, neprocjenjiv je, posebno za mlade ljude koji prvi put započinju neki posao. Takođe, ne bih se slozio sa onom „Ovo je Crna Gora, ovdje se ne radi“. Itekako su ljudi vrijedni ovdje, imao sam priliku da vidim i da upoznam iste. Takođe, smatram da su baš oni, koji pričaju na taj način za crnogorsku omladinu, pasivni. Sve u svoje vrijeme, nigdje ne treba žuriti, mjesta na ovom svijetu i vremena ima za svakoga“, naveo je on.

Đorđije neće odlaziti na dalje školovanje van granica svoje zemlje. Mada za dalje usavršavanje kaže da ne bi volio ništa da prejudicira.

A na naše pitanje šta misli da je razlog zbog kog mladi ljudi sve više odlaze iz Crne Gore, naš sagovornik odgovara da je to nedovoljna cijenjenost postignutog uspjeha.

„Često čujem da ljudi koji su završili ekonomiju ili pravo ne mogu doći do posla, zato što ih ima previše. Pa zašto se država ne potrudi da svoje učene i obrazovane građane zaposli, da im pruži priliku da i oni ostvare svoje snove i postanu finansijski i u svakom mogućem smislu stabilni? Ne možemo davati takav primjer mladima jer upravo zbog toga oni odlaze. Tek kada svačiji uspjeh bude cijenjen i poštovan, onda ćemo imati priliv, a ne odliv mladih, a do tada, srljaćemo ka akademskom dnu gdje svjetlost znanja ne dopire, već tama neznanja caruje“, zaključio je Radivojević