Dvanaestogodišnja djevojčica iz Gaze koja je preko noći ostala bez cijele porodice

Više ne plače stalno, kaže, jer zna da su joj roditelji „srećni na nebu“

Na snimku palestinskog spasioca, čuje se dozivanje ispod naslaga razbijenog betona.

„Ja sam Alma.“

„Nemoj prvo meni da pomažeš. Pomozi mami i tati. I molim te, pomozi mom bratu Tarazanu. On je beba, ima 18 meseci.“

Jutro je 2. decembra 2023. i 12-godišnja Alma Jarur je više od tri sata zakopana ispod ruševina petospratnice u centru grada Gaze.

„Želim da vidim braću i sestru“, viče ona.

„Nedostajali su mi.“

Ali spasilac prvi stiže do Alme i ona se ispinje – bez pomoći – između nazubljenih betonskih ploča i uvrnutih metalnih šipki.

Prekrivena je prašinom, ali nema većih povreda.

Pitaju gde joj je porodica.

Ona pokazuje na ruševine sa desne i leve strane.

Tri meseca kasnije, Alma priča svoju priču za BBC, opširno i detaljno.

Njen ujak Sami sedi u blizini.

Ona je sada sa njim i njegovom porodicom u šatoru u Rafi, u južnoj Gazi.

Njene reči su bujica užasa i gubitka.

„Sećam se da sam se probudila ispod ruševina. Pogledala sam u ajped i videla da je devet sati. Nadala sam se da je moj brat Tarazan još živ. Dozivala sam ga i nadala se da je još neko od njih živ.

„Moglo sam da osetim miris krvi. Kapala je na mene. Vrištala sam kako bi nas neko čuo i spasio. Čula sam i druge kako dozivaju.“

Ali nakon što je Alma spašena, vidjela je Tarazanovo tijelo.

„Podigla sam ćebe koje ga je pokrivalo. Bio je u nezamislivom stanju… odsečene glave.“

Na to ona utihne, progonjena slikama.

„Kada sam vidjela mog brata takvog, poželjela sam da i mene nema.

„Imao je samo 18 mjeseci. Šta je on uradio u ovom ratu?“.

Tarazan nije bio njen jedini gubitak.

Cijela njena porodica je nestala, ubijena, jedni pored drugih – njeni roditelji Muhamed, 35, i Naema, 38; braća Ganem, 14, i Kinan, 6; i sestra Rihab, 11.

Almini roditelji su se trudili da pobjegnu od izraelskog bombardovanja i da sačuvaju svoju djecu.

Ona nam kaže da je bombardovano prvo područje u koje je porodica pobjegla, potom i drugo, a na trećem mjestu, bomba je pala na njih.

Rodbina kažu da je zgradu u kojoj su živjeli srušena u izraelskom vazdušnom napadu.

Izraelska vojska nam je rekla da ne može da komentariše ovu tvrdnju bez koordinata o zgradi.

„Bili smo srećni zajedno kao porodica“, kaže Alma.

„Grlili bismo se kada smo bili uplašeni. Volela bih da mogu sada sve da ih zagrlim. Nisam imala dovoljno vremena da budem sa njima.“

A ona još čeka da ih sahrani.

Pronađeno je samo Tarazanovo tijelo.

„U zgradi je bilo 140 izbjeglica [Gazana raseljenih zbog rata], a pronađena su samo neka tijela“, kaže ona.

„Tijela moje porodice se raspadaju pod ruševinama. Čeznem da ih vidim i da ih valjano sahranim.“

Ponekad, Alma samo na trenutak može da zaboravi sve što je izgubila.

Sjedi na hladnom podu ispod šatora sa njenim mladim rođacima.

Koristeći maštu, prave zmaja od ostataka plastike.

Alma im se pridružuje, ćaska i smije se.

Više ne plače stalno, kaže, jer zna da su joj roditelji „srećni na nebu“.

Našla je utjehu u porodici njenog ujaka Samija, ali ne i sigurnost.

Kao i svako dijete u Gazi, mogla bi da bude ubijena svakog trenutka.

Posebno su ranjivi oni u Rafi, na granici sa Egiptom, gdje Izrael i dalje preti kopnenim napadom.

Rafa je sada dom je za 1,4 miliona Palestinaca, raseljenih iz raznih djelova Pojasa Gaze.

Rat u Gazi izazvan je napadima Hamasa na Izrael 7. oktobra, u kojima je ubijeno oko 1.200 Izraelaca, većinom civila.

Od tada su djeca Gaze platila strašnu cijenu.

Agencija Ujedinjenih nacija za decu (UNICEF) kaže da je Izrael ubio 13.000 djece u Gazi od početka rata, stopa ubistava koju ona opisuje kao „šokantnu“.

Zvaničnici Ministarstva zdravlja na teritoriji kojom upravlja Hamas kažu da je ukupan broj poginulih u ratu najmanje 31.923.

Svjetska zdravstvena organizacija smatra njihove brojke „vjerodostojnim“ i kaže da bi stvaran broj mogao da bude i veći.

Izrael kaže da čini sve što može da smanji civilne žrtve.

Palestinci na to kažu da je mnogo bombi bačeno na stambene zgrade koje vrve raseljenima, ubijajući porodice, poput Almine.

Njeni rođaci nam pokazuju fotografiju.

Vidi se Alma, širokog osmjeha, okružena grupom od šest mlađih članova porodice.

Svi su sada mrtvi, osim nje. Ubijeni su u napadu 2. decembra, zajedno sa njenom užom porodicom.

Koliko je sada Almi koje su ostale bez majki i očeva?

Rat je do kraja februara stvorio najmanje 20.000 siročadi, prema preliminarnim informacijama koje su prikupili istraživači iz Palestinskog centra za ljudska prava.

To je nezavisna nevladina organizacija koju podržava Evropska unija i koja radi na terenu u Gazi.

Pravi broj je možda veći, navodi centar, ali to se ne može potvrditi zbog poteškoća i opasnosti pristupa informacijama u Gazi.

Na komadu zemlje, između redova šatora, Alma se igra ‘školice’ sa djecom njenog ujaka Samija, skačući sa ploče na ploču.

Izgleda srećno i opušteno.

To je još jedan trenutak kada može da zaboravi na ono što je doživjela.

Prije nego što je rat odnio sve, voljela je da pjeva i nadala se da će postati ljekar – kako je to želeo njen otac.

„Imala sam snove koje sam želela da ostvarim“, kaže Alma, „ali sada više nemam snove“.

„Osećam bol u srcu i to će ostati sa mnom do kraja života, jer su oni bili moja porodica, moji roditelji, moja sestra i braća. I svi su otišli, za jednu noć.“

Sve što Alma želi je da pobjegne iz Gaze i dođe do njene bake koja živi u inostranstvu.

„Želim da odem do nje, zagrlim je i da se osetim sigurno“, kaže ona

Povezane vijesti

Danas je Kurban bajram

Najveći islamski praznik Kurban bajram počinje danas, a slaviće se četiri dana. Praznik se zove Kurban bajram jer se na taj dan prinosi žrtva –

Bora Đorđević posjetio manastir Ostrog

Danas je frontmen legendarnog beogradskog rok benda “Riblja čorba” Bora Đorđević posjetio manastir Ostrog. Đorđevića je primio Sergije (Rekić) iguman manastira Ostrog, kome je kultni