Kralj Nikola: „Mojim hrabrim Vasojevićima…“

Živjeli moji mili Crnogorci! Živjelo naše milo Srpstvo! Živjela naša moćna zaštitnica Rusija i njeni saveznici

Djeco! Vas je Srbin rodio, pa s toga se vi Srbi zovete. To ćete ime vi do smrti vaše nositi, njim ćete se pred svijetom dičiti, i ako ko naumi da vam mjesto njega drugo kakvo ime nametne, vi ćete onda prije umrijeti, nego to dopustiti. Vi ste još mali i nejaki; no kad veliki i jači postanete, onda treba mnogo koješta da činite za vaše otačastvo, koje se o vama brine, da budete srećni u životu. Kad postanete ljudi, vi treba da volite vaše otačastvo Crnu Goru, da sve rado činite, što je potrebno, da srpski narod bude napredan i srećan.

Kralj Nikola uputio je pismo Vasojevićima u kojem ih pohvaljuje na hrabrom držanju i pomoći.

U pismu vojvodi Lakiću Vojvodiću, komandantu vasojevićkog odreda, kralj Nikola je izrazio, kako je napisao:

 „Mojim hrabrim Vasojevićima kraljevsku blagodarnost, kako na hrabrom i neustrašivom držanju u borbama protiv nadmoćnijeg neprijatelja, tako isto i na humanim i bratskim postupcima, ishranjivajući ne samo vojnike iz vasojevićkih brigada, već i ostale vojnike crnogorske i srpske vojske, koji dejstvuju i prolaze preko njihove teritorije”.

Nikola I Petrović Njegoš, bio je knjaz Crne Gore u periodu od 1860. do 1910. i kralj od 1910. do 1918. godine. Još tokom svoje vladavine Nikola je, zbog hrabrog držanja i slavnih pobjeda, dobio  nadimak “car junaka”.

Sanjao o ujedinjenju srpskog svijeta: “Car junaka” svoju vladavinu posvetio oslobođenju našeg naroda

Za vrijeme njegove vladavine Crna Gora je Berlinskim sporazumom 13. jula 1878, posle Crnogorsko-turskog rata, dobila međunarodno priznanje i znatno teritorijalno proširenje. Dalja teritorijalna proširenja Crne Gore uslijedila su posle balkanskih ratova (1912—1913).

Tokom boravka na prestolu, kralj Nikola je reformisao državnu upravu, ustanovio Ministarski savjet, osavremenio vojsku i Opštim imovinskim zakonikom udario temelj pravnom sistemu. Pored toga, 1905. godine je oktroisao Ustav Knjaževine Crne Gore, nakon čega je i sazvana Narodna skupština. .

Zbog Srbije objavio rat Austrougarskoj 

Kada je, u Prvom svjetskom ratu, Austrougarska napala Srbiju, Nikola je Beču objavio rat. U kraljevskom proglasu, on je optužio Austrougarsku da je dug vremenski period opstruisala srpski nacionalni razvoj i radila protiv interesa Južnih Slovena.

– Pa sad ko je junak, na oružje! Ko je junak nek slijedi koracima dva stara srpska kralja, da ginemo i krv prlivamo za jedinstvo i slobodu zlatnu! Na našoj su strani Bog i pravda. Mi smo htjeli mir, a nametnut nam je rat. Primite ga kao i uvijek, primite ga srpski i junački, a blagoslovi vašeg starog kralja pratiće vas u svim vašim podvizima. Živjeli moji mili Crnogorci! Živjelo naše milo Srpstvo! Živjela naša moćna zaštitnica Rusija i njeni saveznici – navodi se u proglasu kralja Nikole koji je objaveljn u “Glasu Crnogorca”.

Kraljevina Crna Gora je pružila otpor austrougarskoj invaziji, ali je pod žestokim pritiskom neprijatelja morala da kapitulira u januara 1916. godine. Kralj Nikola se sa Vladom i Dvorom sklonio u Francusku, u egzil iz kojeg se nikada nije vratio. Posle rata zbačen je sa vlasti odlukom Podgoričke skupštine.

Kralj Nikola I je umro u emigraciji, a sahranjen je u ruskoj crkvi u Sanremu, u Italiji. Kovčezi kralja Nikole i kraljice Milene pokriveni su srpskom trobojkom, po vlastitoj želji. Njihovi posmrtni ostaci su 1989, uz najviše državne počasti, vraćeni i sahranjeni na Cetinju, u Dvorskoj crkvi na Ćipuru.

Tokom svog života, kralj Nikola I se, pored politike, ogledao i u književnosti. Najpoznatiji radovi su mu pjesma “Onamo, ‘namo” i drama “Balkanska carica”.

Djeca odmalena učena da su Srbi

Dokaza za to je na svakom koraku. Tako na primjer u čitanci za drugi razred osnovnih škola u Crnoj Gori kralja Nikole piše:

– Djeco! Vas je Srbin rodio, pa s toga se vi Srbi zovete. To ćete ime vi do smrti vaše nositi, njim ćete se pred svijetom dičiti, i ako ko naumi da vam mjesto njega drugo kakvo ime nametne, vi ćete onda prije umrijeti, nego to dopustiti. Vi ste još mali i nejaki; no kad veliki i jači postanete, onda treba mnogo koješta da činite za vaše otačastvo, koje se o vama brine, da budete srećni u životu. Kad postanete ljudi, vi treba da volite vaše otačastvo Crnu Goru, da sve rado činite, što je potrebno, da srpski narod bude napredan i srećan.

Ko živi u Crnoj Gori?

Takođe, u Zemljopisu Kraljevine Crne Gore „za učenike trećeg razreda osnovnijeh škola“, koji je objavljen 1911. godine na Cetinju, objašnjava se pojam vjere i narodnosti:

– U Crnoj Gori žive sve sami čisti i pravi Srbi, koji govore srpskijem jezikom, a ima ih oko 300.000 stanovnika. Većina su pravoslavne vjere, a ima ih nešto malo rimokatoličke i muhamedanske vjere, ali treba znati, da smo svi srpskoga porijekla i srpske narodnosti… Crnom Gorom vlada kralj Nikola I iz slavne srpske porodice Petrović-NJegoš… Osim Crne Gore ima još srpskih zemalja u kojima žive naša braća Srbi. Neki su kao mi slobodni, a neki nijesu, nego su pod tuđinom. Svaki Srbin u Crnoj Gori dužan je poznati i ljubiti svoju cjelokupnu domovinu – sve srpske zemlje, u kojima žive naša oslobođena i neoslobođena braća Srbi. Nijedan Srbin i Srpkinja, ma koje vjere bili, ne smiju požaliti ni život ni imanje za opštu srpsku slobodu, dobro i blagostanje. Treba da je brat mio, koje vjere bio, jer teško bratu bez brata.

Stihovi o srpskoj slobodi

Kralj Nikola u svojoj najpoznatijoj pjesmi “Onamo ‘namo” piše:

– Onamo, ‘namo… za brda ona
Milošev, kažu, prebiva grob!
Onamo pokoj dobiću duši,
kad Srbin više ne bude rob.

Posle oslobođenja Bara u januaru 1878. godine, tadašnji knjaz Nikola je pobjedonosno uzviknuo:

– Vjenčavam te srpsko more, sa slobodom Crne Gore!

“Moj narod je srce koje je kucalo svo za Srpstvo”

Pored toga, Nikola je na Cetinju, 28. avgusta 1910. godine, povodom proglašenja Crne Gore za kraljevinu, između ostalog rekao:

– I napredak u zemlji i ugled spolja mogao je biti postignut samo vrlinama mojega naroda. On je dao ruke koje su sabljom sjekle: on je snaga koja je planine krčila: on je srce koje je kucalo svo za Srpstvo: on je, najzad, rađao sinove, koji nijesu potamanili junačku slavu svojih predaka. Precima našim slava i vječni pokoj! – Samo s takvim narodom mogao sam uspijevati, a uz bratsku pripomoć pravoslavne Rusije. Ja se tvrdo uzdam da će prosvijećena Evropa, koja je do sada vazda uvažavala žrtve, koje je knjaževina Crna Gora prinosila na oltar slobode i napretka, gledati u obnovljenoj kraljevini na ovoj strani Srpstva jemstvo i zalogu za održavanje mira u ovim krajevima.

Srpski svet

Tri godine kasnije, 16. oktobra 1913. godine, na stotu godišnjicu Njegoševog rođenja, kralj Nikola kaže:

– Kao kralj crnogorski, kao nasljednik i sinovac velikoga današnjeg slavljenika, zahvalan sam ovome zboru i cijelom srpskome narodu na čuvstvima blagodarnosti, ljubavi i divljenja, kojima se oduševljava spram njegova spomena. Kao lav iz grmena, iz davno umrle, iz davno pretuljene vulkanske kotline njeguške, izletio je moj stric Rade da srpski svijet potkrijepi u njegovim idealima i dužnosti za izvršenje velikog narodnog zadatka. U dušu mu je vjeru ulivao za uspjeh, sablju mu je oštrio, a pjesmom ga je zagrijavao. Naš mu se dobri srpski narod divno odazvao. Kosovo, ranu njegovog velikog srca, izliječio mu je, jer u dane stogodišnjice od njegova rođenja taj mu je narod Kosovo osvetio. Jedan duhom veliki narod nije se mogao ljepše odužiti duhu najvećega genija. Slava srpskom narodu! Slava gospodaru Crne Gore, vladici Radu!

Pored ovih, postoji još mnoštvo istorijskih činjenica i citata koji nedvosmisleno ukazuju da je kralj Nikola bio ne samo Srbin nego strastveni srpski rodoljub čija je najveća želja bila osobođenje Srpstva i njegovo ujedinjenje u jedinstvenu srpsku državu.

Povezane vijesti

Preminula porodilja u Nišu

Tridesetogodišnja porodilja L.S. preminula je u Klinici za ginekologiju u Nišu, nakon što joj je prethodno urađen carski rez u leskovačkoj bolnici. Kako prenosi RTS,