Lovci na funkcije – “Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka”

Napustili su partijske, ali ne i funkcije koje su dobili zahvaljujući partiji… Novac i privilegije nisu sve. Čisto srce, borba, istrajnost, čast i poštenje, gledanje stranke ili neke druge zajednice kojoj se pripada i države kao svoje ognjište i porodicu…

Često u našem narodu čujemo onu dobru, staru “Miševi prvi napustaju brod koji tone”, istina da nas je ova dobro poznata izreka podsjetila na neka politička dešavanja koja su se prije nekoliko mjeseci desila na političkoj sceni Crne Gore, unutar Socijalističke narodne partije.

Parlamentarni izbori 2023. godine, političke partije izlaze sa političkim programima i listama, kreće borba. Socijalistička narodna partija odlučuje da izađe samostalno, a onda i najava pojedinih funkcionera da ne žele biti dio liste, odnosno, da će možda podržati i neku drugu partiju.

“Predsjednica Skupštine Danijela Đurović, ministri prosvjete Miomir Vojinović, ministar pravde Marko Kovač i predsjednik Odbora direktora Nebojša Vuksanović odbili su da budu na poslaničkoj listi Socijalističke narodne partije”, glasili su novinarski članci tada, a oni “mudro” pratili situaciju, djelovanje i osluškivali glas naroda koji je tada oštro osudio iste zbog napustanja partije. Što ih je pokolebalo u svojoj namjeri, ali opet nisu mogli nazad.

“Porodica se ne napušta kada prvi problemi naiđu i kada se dođe u opasnost da se izgube olako stečene funkcije i privilegije koje one nose”, bio je jedini odgovor na tadašnja dešavanja iz Socijalističke narodne partije.

Da, “miševi napustaju brod koji su mislili da će potonuti”.

Zašto ovo kažemo? Zašto se nadovezujemo na “mislili su da će brod potonuti”?

Sve ovo iz razloga jer je zamisao aktera bila sledeća: Napustićemo Socijalističku narodnu partiju, jer “neće proći census”, privući ćemo se drugoj partiji ili ćemo osnovati novu zajedno sa novoizabranim predsjednikom Jakovom Milatovićem, koji je u datom trenutnom  bio u sukobu sa predsjednikom pokreta i nosiocem liste “Evropa sad” Milojkom Spajićem. Nadalje, predstavićemo se kao mladi i perspektivni političari sa jasnom vizijom i privući ćemo članove koji će nam omogućiti da zadržimo svoje postojeće pozicije ili možda još neke bolje, sa većim mjesečnim primanjima. Da, sa većim mjesečnim primanjima i privilegijama, jer u nastavku ćemo objasniti i zašto.

Ali, desila se velika greška u koracima. Pogrešan scenario ili veliko neiskustvo, neosnovana ambicija i gordost.

Zašto baš greška u koracima, reći ćemo kao objektivni posmatrači.

Socijalistička narodna partija je poput broda plovila uzburkanim političkim morem, prolazila kroz razne oluje, kako spoljašnje, tako i unutarpartijske. Zaboravili su i činjenicu, da narod može oprostiti sve, ali ne i izdaju, i neće oprostiti napustanje nekoga/nečega, u trenucima kada je najteže. Nisu znali da se borba za članove i građane ne bije iz olako stečenih fotelja, koje su dobili zahvaljujući Socijalističkoj narodnoj partiji, već da se sve bitke biju prvo srcem, idealima, principima, časću i našim tradicionalnim vrijednostima. Nisu znali, jer im je Socijalistička narodna partija dala priliku da se kao mladi ljudi izbore za bolje sjutra naših građana, a na posletku, zaslijepljeni ambicijama i mjesečnim primanjima, privilegijama i ostvarenim kontaktima – hoće nešto više i bolje.

Napustili su partijske, ali ne i funkcije koje su dobili zahvaljujući partiji…

Kada smo rekli većim mjesečnim primanjima i privilegijama, mislili smo na to da je Nebojša Vuksanović finansijski direktor To Montenegra, ujedno je i šef pravne i IT službe. On je angažovan i kao predsjednik Odbora direktora Plantaža, sa mjesečnim primanjima od 4 hiljade eura. Pored ovoga, Vuksanović je suvlasnik Društva sa ograničenom odgovornošću, kao jedan od četiri vlasnika koji takođe ostvaruju veliku finansijsku dobit u svom godišnjem poslovanju. Vuksanović je bio nosilac izborne liste na lokalnim izborima u Podgorici, gdje taj politički subjekat nije prešao cenzus.

A onda se pitamo o kakvim reformama Vuksanović govori?

Na lokalnim izborima, u svom rodno gradu, u Podgorici, Vuksanović i Kovač nisu uspjeli da pređu cenzus. Ako im se pružila prilika da iskoriste entuzijazam grupe mladih ljudi iz partije koji su im pomogli za vrijeme predizborne kampanje, zašto nisu tada pokazali spremnost i borbu da nakon neuspjelih izbora preuzmu inicijativu obnove OO, da se izvinu svojim članovima i simpatizerima i da ih pozovu na zajedničko pokretanje i vraćanje odbora u život. Kao ishod svega toga, imali su mlade, energične ljude, pune znanja i volje, koji su trebali da budu nešto što će privući nove birače i proširiti uticaj partije, a koji su zaustavljeni neuspjehom nosioca. Vuksanović i Kovač tada “dižu ruke” od Opštinskog odbora i kreću putem pokušaja preuzimanja partije, ali sada i mogućeg osnivanja nove. Opet greška u koracima ili pak veliko neiskustvo ili nespremnost za preuzimanje odgovornosti ili možda na kraju samo velika oholost.

Zašto onda ljudi za svoje neuspjehe uvijek krive druge?

Vraćamo se opet na parlamentarne izbore 2023. godine. Socijalistička narodna partija osvaja dva mandata u Skupštini Crne Gore i biva okosnica 44. Vlade. Vuksanović nakon izbora, razočaran ishodom rezultata, putem facebook-a napusta SNP pod izgovorom da je predlagao i insistirao na određenim promjenama u načinu funkcionisanja stranke – “Svoje stavove sam jasno i glasno iznosio na organima partije u dužem periodu. Imao sam utisak da je većina mojih kolega pokazala razumijevanje za moje stavove, ali oni nisu dobili prolaznost”. Iz izvora bliskih SNP-u saznajemo da Njebojša Vuksanović na partijskim sastancima nikada nije konkretno ukazao na problem, odnosno KO je problem i šta je uzrok loših rezultata, osim uopštenih tema koje su se svakako otvarale, a kojih su svi svjesni, nikada nije predložio promjene i organima partije nikada nije dao adekvatan razlog napustanja. Svoje stavove je iznosio onako kako je smatrao da će mu u datoj situaciji koristiti za ostvarivanje lične koristi.

Bez daljeg objašnjenja situacije, jer kristalno je jasna, raduje nas činjenica, da mladi ljudi mnogo više nego ranije, prate i bore se za svoje ideale, drže do svojih principa i okrenuti su budućnosti Crne Gore i boljem životu. Novac i privilegije nisu sve. Čisto srce, borba, istrajnost, čast i poštenje, gledanje stranke ili neke druge zajednice kojoj se pripada i države kao svoje ognjište i porodicu. Sve je to što čini istrajnost i borbu jednog društva, borbu za bolje sjutra, borbu jedni za druge. Da, porodica se ne napušta kada naiđu prvi problem, jer tada samo ostaje obris onog ko je napustio, negativan obris.

Socijalistička narodna partija godina se borila sa DPS-om i prolazila golgotu, čiji su članovi osjetili na svojoj koži bič političkog djelovanja velikih i jakih političkih sila, koji su sve vrijeme radili na urušavanju ostalih partija..ali samo je SNP opstajao. Uvijek nam je bilo misteriozno pitanje, kako je opstajao svih ovih godina, a da nisu često bili dio vlasti? Valjda i upravo ovo što smo naveli, čisto srce, jasan stav i istrajni principi čiji su temelj tradicionalne vrijednosti našeg naroda.

Na kraju, duhom praznika u Crnoj Gori, citiraćemo našeg velikog Njegoša koji u stihu oslikava pomenutu političku situaciju i aktere iste “Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka”

Povezane vijesti