Marko Miljanov: Čovjek vrijedi samo dotle dok smije svakome reći istinu u oči

“Junaštvo je kada sebe branim od drugoga, čojstvo je kada drugoga branim od sebe”

Marko Miljanov Popović rođen je 25. aprila 1833. godine u Medunu (Crna Gora) o njegovom ranom djetinjstvu malo se toga zna. Uglavnom svi hroničari koji su se bavili Markovom biografijom kao sljedeću stavku u njegovom životu navode 1856. godinu kada  je došao u Cetinje i ušao u službu kneza Danila kao perjanik.

Marka opisuju kao čovjeka džinovskog tijela, otvorenog, iskrenog, poštenog lika… Iz njegovih očiju sijeva ona srčanost koja prkosi smrti, a njegov hod je elastičan, pun okretnosti i snage.

Svoju vojničku slavu stekao je predvodeći crnogorsku vojsku u borbama na Fundini u avgustu 1876. kada je zadao konačni udarac turskim snagama  i donio možda najvažniju pobjedu u ratu za nezavisnost Crne Gore.

Nakon ove pobjede Vojvoda Marko Miljanov preuzima ulogu gradonačelnika Podgorice a ratni izvještači takmiče se u hvalospjevnim tekstovima.

Njegov književni rad i zalaganje u narodu mu stvara još veći ugled i poštovanje nego prije.

 Marko je do svoje smrti, napisao nekoliko knjiga od kojih je sigurno najpoznatija “Primjeri čojstva i junaštva“. Ta djela su izazvala u tadašnjoj intelektualnoj javnosti izuzetno pozitivne reakcije. Na primjer, najpoznatiji srpski kritičar, akademik Jovan Skerlić se iskreno divio Marku Miljanovu. Skerlić, koji je doktorirao u Francsukoj, priznaje da je Marko jedan od “najsvjetlijih pojava naše rase“. Skerlić je visoko cijenio “Primjere čojstva i junaštva“ smatrajući je “rijetkom knjigom“ iz koje izbija plemenitost.

Poznati srpski pisac pjesnik i akademik Veljko Petrović je pisao da je Marko pravi i jedini nastavljač djela Njegoša, i da se može svrstati u klasike srpske književnosti. Ali i da Marko u pojedinim dijelovima prevazilazi Njegoša.

Marko Miljanov opismenio se u 50. godini i ostavio nam vrijedna i mudra zapažanja i promišljanja, posebno kroz djelo ,,Primjeri čojstva i junaštva”.  


Izdvajamo nekoliko citata:


– Junaštvo je kada sebe branim od drugoga, čojstvo je kada drugoga branim od sebe.


– Čovjek vrijedi samo dotle dok smije svakome reći istinu u oči.


– Gorštaci i seljaci ne mogu velike dobrodušnosti činjet, ali svaki se može svojoj sovjesti odužit, čineći dobra koliko može; jer se čoek uvijek na malu stvar pokažuje kâ i na veliku. Koji i mala dobra čini, on će i velika kad mogne. Za mala dobra velika mu fala, jer čestitom radnjom slašću ni dušu napaja.


– Dobročinstvo je bože blago, koje ni dušu i srce veseli: u daleki svijet kad čujemo taj boži blagoslov — dušu ni blaži i u pomoć ni priskače i bogu približuje; uči naše misli da zlo zaborave, a dobro spasenje da traže.


– Dobročinstvo je naš besplatni učitelj, koji vas u svaki tren oka pomaže i na dobro zove. Ovo nije učitelj kâ oni te uči u škole. Ovoga učitelja sobom u svoj razum nosiš, koji ti u pustinju pomoć može, samo se sjeti njega. Ovo na sam sebe može čoek pokušat, kad ga muka dođe samoga idući proz pustu goru, planinom, umoren gladom i žeđom, razdrpan, često bos i pometen, ako je vakat od snijega i sjevera, te ti njinijem vijanjem brkaju pogledu đe ćeš nogom nagazit. Ako je peka sunčana, ta je njegova žega u neznan metnula i umor umnožila, ako te guši onako raslabljena, koji se povr svega umora još bojiš od neprijatelja, od kojega zbog slabosti mogâ bi nejunački poginut, (jer se može koristit neprijatelj tvojom slabošću). Ali je od svega najgore kad ti pane na um čije zločinstvo. Tada još te viši umor stigne, i sve muke završuje neki pritisak, bol, mržnja nečojska ovlada te, i pustu goru oko sebe mrziš, koja ti se paklom pretvorila, u kojoj se duša tvoja muči, izgubiv svaki osjećaj, da ni boga pomenut ne umije, ka što ga je na druge nevolje pominjala i na njega se je nadâ! A sad mu se i bog grješan čini, kako je moga dopuštat čojku da ovakva zla čini!


– Dolazi ti na um: koja muka malo prijed bješe tobom ovladala; pun mržnje i zle želje, da ti bješe zlu zlo činjet! Dobročinstvo ti u pomoć priskoči, um ti prosvijetli i popravi, da dobro želiš, a zlo prezireš; pun radosti i nade da ćeš dobra činjet, ne samo ti, no da se nadaš da ćeš nagnat na dobročinstvo i zločinca, kojega si prijed vidio i od njega se otrovao!


– Tobom je blaga mirnoća ovladala, koja te dobročinstvu vuče. Ne umijem ja reć cijenu dobročinstva. Neka je ono u ljudska srca zapisano i bogom blagoslovljeno, dâko se pomožemo njim! Jer fajde je i zborit i mislit o dobru, jer si maloprijed vidio iz kakve te paklene pomrčine izvede, kad ti na um dođe dobročinstvo

 

Povezane vijesti

Danas je Kurban bajram

Najveći islamski praznik Kurban bajram počinje danas, a slaviće se četiri dana. Praznik se zove Kurban bajram jer se na taj dan prinosi žrtva –

Bora Đorđević posjetio manastir Ostrog

Danas je frontmen legendarnog beogradskog rok benda “Riblja čorba” Bora Đorđević posjetio manastir Ostrog. Đorđevića je primio Sergije (Rekić) iguman manastira Ostrog, kome je kultni