Mitropolit Joanikije bogoslužio u Gornjem Ostrogu

Molitvenom sabranju prethodilo je presvlačenje čudotvornih moštiju Svetog Vasilija Ostroškog u nove sveštene odežde nakon više od 20 godina, koje su zajedno obavili Mitropolit Joanikije i sabrani episkopi, sa bratijom ostroške svetinje.

Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Gornjem Ostrogu, u subotu druge nedjelje Časnog posta 30. marta, na praznik Prepodobnog Aleksija Čovjeka Božijeg, sa preosvećenom gospodom episkopima: mileševskim Atanasijem, budimljansko-nikšićkim Metodijem i zahumsko-hercegovačkim i primorskim Dimitrijem. Sasluživali su mu ostroški iguman arhimandrit Sergije, protojerej Jordan Markov i protođakoni Ivan Savić iz Eparhije mileševske i Ognjen Boričić iz Mitropolije crnogorsko-primorske.

Molitvenom sabranju prethodilo je presvlačenje čudotvornih moštiju Svetog Vasilija Ostroškog u nove sveštene odežde nakon više od 20 godina, koje su zajedno obavili Mitropolit Joanikije i sabrani episkopi, sa bratijom ostroške svetinje.

Bogougodnim pojanjem u crkvi Vavedenja Presvete Bogorodice, odgovarala su ostroška bratija uz molitveno učešće brojnog monaštva i vjernog naroda.

Poslije čitanja Svetog jevanđelja sabranima je besjedio Vladika mileševski Atanasije, koji je zablagodario Mitropolitu Joanikiju za današnji sabor pored moštiju Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca.

– Na ovom svetom mjestu mnogi su se Bogu obraćali, eto ja ću se pohvaliti da je ovdje dolazila i moja majka Radojka davno, i baba, i mnogi drugi Janjani predvođeni našim časne uspomene sveštenikom Miroslavom Strikom. Ali, draga braćo i sestre, dragi Mitropolite i dragi episkopi, dragi oci koji ovdje neprestano služite Gospodu u Ostrogu, blagovjerni narode, ipak riječ je ovdje najviše o Bogu našem i najviše Njemu blagodarimo. Blagodarimo Bogu našem za mnogo šta, ali najviše za dvije stvari.

Blagodarimo mu prije svega za to, što On postoji, što On jeste, kako i ispovjedamo neprestano, i riječima na Božanskoj liturgiji, On postoji kao Otac Sveti, Duh Sveti, On uvijek jeste. Ali mi mu blagodarimo najviše zbog toga što On jeste takav kakav jeste, što je takav, pa ga ne možemo pomiješati ni sa kakvim drugim bogovima, uvijek znamo da On jeste i ko je On. I On sebe posvjedočava, to je drugi razlog za što mu blagodarimo. On sebe posvjedočava i pokazuje, uvjerava nas da On jeste i to uvijek onakav, i da jeste svima vremenima, jeste i sada baš onakav, i za to mu blagodarimo – besjedio je Vladika Atanasije.

Vladika je istakao da danas ima mnogo ljudi koji bi htjeli da budu bogovi, koji sebe proglašavaju za bogove i koji tako i djeluju kao da oni upravljaju vaseljenom, kao da je cijeli kosmos njihov i koji sve rade da to tako bude, ali bezuspješno.

– Gospod sebe posvjedočava u svim vremenima, evo posvjedoči On sebe i u 17. vijeku i u svim drugim vremenima. On daje svoje predvoditelje u kojima pokazuje sebe kakav jeste, ljubavni, pun ljubavi, pun moći, pun mudrosti, pun svjetlosti. On u svakom vremenu izgovara preko svojih ugodnika one riječi iste ”hoću, očisti se”, ”hoću, uspravi se” i pruža svoju ruku i uspravlja i svjetli tako da ga je lako vidjeti i ne možemo ga pobrkati, pomiješati, zamijeniti sa drugim, koji sami sebe proglašavaju za bogove – rekao je Vladika Atanasije.

Potom se okrenuo prema moštima Svetog Vasilija i zamolio da njemu i sabranim epsikopima on bude putevoditelj na putu spasenja.

– Eto, promislom Božjijim dogodilo se, da te u ovom vremenu mi nedostojni predstavljamo. Neki bolje, neki slabije, ali smjelo govorim, da si i dužan da nam pomogneš, jer ispovjedamo ubjedljivo, a ti provjeri, da vjerujemo u istoga Boga za koga si ti živeo, Boga Oca, Sina i Duha Svetoga, imamo iste namjere, da Bogu ugodimo i molimo se Bogu da preko nas, ovakvih kakvi jesmo, On čini svoje djelo spasenja. Posebno, eto, potrebno nam je to u ovom teškom vremenu. I kažem u svojoj smjelosti, nemoj se gnijeviti na nas, što ne idemo u korak, možda, sa tobom, ali smo dobro predvođeni tvojim naslednicima – poručio je Vladika Atanasije mileševski.

Sabrani koji poste Vaskršnji post pričestili su se Svetim Hristovim tajnama.

Potom se pored moštiju Svetog Vasilija obratio Mitropolit Joanikije.

– Znao je naš blagočestivi narod, poučen Svetim Savom, Svetim Arsenijem, čije mošti počivaju nedaleko ovdje od Ostroga u manastiru Ždrebaniku, a posebno u ovim krajima poučen Svetim Vasilijem Ostroškim i Svetim Petrom Cetinjskim, da put spasenja je uski put. Nije to onaj široki put koji je zapravo put propasti, kojim se ide i trči i juri za sebičnim, a nadasve prolaznim stvarima, sebičnim interesima, nego je to put spasenja, put Hristov. I mi kao hrišćani idemo tim putem i vidimo smisao života. Već ovdje u ovome svijetu Bog nas udostojava, samo ako mi to želimo i ako se trudimo i ako tražimo, ”ko kuca otvoriće mu se”, već ovdje doživljavamo, po mjeri naše vjere, blago i svjetlost i radost i blaženstvo Carstva nebeskog, Hristovoga, vječnog Carstva. Jer mi kao hrišćani sabirajući se u svete hramove Božije, na Svete službe Božje, pričešćujući se Svetim tajnama Hristovim, sjedinjujemo se sa Hristom, izvorom života, izvorom vječne radosti, izvorom vječne ljubavi – besjedio je Mitropolit Joanikije.

Gospod nam ništa ne nameće već slobodno odlučujemo da budemo njegovi sagovornici, njegovi sinovi i kćeri, čemu nas uči Sveti Vasilije Ostroški, koji je cijeli život proveo u znaku Hristovog krsta i vaskresenja Njegovog, rekao je Mitropolit crnogorsko-primorski.

– Sveti Vasilije je bio, nema nikakve sumnje, veliki isposnik i molitvenik, ali je i svega sebe prinosio na žrtvu svome narodu, svojoj Crkvi, za nju se je žrtvovao, i zbog te njegove ljubavi Gospod ga je udostoio velikih čudesa, da čini mnoga čudesa još u vrijeme svog zemaljskog života, a posebno posle njegove blažene končine, pa se njegovo žitije koje je na zemlji započeto nastavlja na nebesima i dopisuje se posle njegovog upokojenja. Mnogim velikim i čudesnim djelima, Bog će samo znati koliko je on ovdje narodnih suza i uzdaha primio, i molitvi, i koliko je naroda uslišio, koliko je bolesnika iscijelio, koliko je nevjernika, ateista u vjeru obratio i koliko ih je posle toga obdario, i pazio, i milovao. To samo Bog zna, ali ponešto i bratija manastira Ostroga zapisuju, a i narod priča, a mi gledamo, kada govorimo o čudima Svetog Vasilija, da svjedočimo samo ona čuda koja su se zaista dogodila, koja su očigledna, ali mnogo je više onih nevidljivih čuda – kazao je Mitropolit Joanikije.

Vladika je rekao da se sa episkopima Atanasijem, Metodijem i Dimitrijem sabrao da nakon 20 i više godine u nove sveštene odežde obuku Svetog Vasilija, kako je to uvijek rađeno, u malom krugu bratije i sveštenika.

– Nije se to nikad radilo iako nema nikakvih problema i da narod vidi, ali nema potrebe za tim da budemo toliko radoznali, da baš u sve zavirimo, sve snimimo, sve slikamo, sve kamerama zabilježimo. Zaista, u tom smislu, nema potrebe nikakve. Tome nas uči Sveti Vasilije Ostroški, koji se povlačio od svijeta u ostrošku pećinu, gdje se zajedno sa monasima ostroške svetinje koja je i ranije ovdje poživjela, Bogu molio podaleko od svijeta, podaleko od vreve ovoga svijeta i života, podaleko od turskoga zuluma, da se ovdje Duhom Svetim kroz molitve i post, obogati, a onda je išao i svome narodu i tješio ga i hrabrio ga. Bio stub svete vjere pravoslavne i narod je imao oko koga da se sabere, tako je i vjeru svoju sačuvao u najtežim vremenima, a Bog nas je milovao preko Svetog Vasilija – istakao je Mitropolit Joanikije.

Mitropolit Joanikije je zablagodario mati Angelini i sestrama iz manastira Duljevo, koje su se izradile nove sveštene odežde za Svetog Vasilija Ostroškog

Povezane vijesti