Omaž, Dule Popović – Beranska noć, aplauzi, suze, zagrljaji…

…raširi krila sokole sivi, zagrli ljude i one druge, zagrli osmijeh, zagrli nevolje i jade…

Omaž Dragoljubu Duletu Popoviću, tragično preminulom sokolu iz jata IVANGRADSKIH SOKOLOVA, koji su ujedno sa NVO 21. MAJ iz Zatona I organizatori večeri, održao se sinoć u Hotelu „Berane“.

Kada je moderator večeri crnogorski pjesnik Gordan K. Čampar načeo tišinu stihovima;

…raširi krila sokole sivi
zagrli ljude i one druge
zagrli osmijeh
zagrli nevolje i jade…

uz obrazloženje da Dule nije volio tišinu pozvao prisutne da aplauzom odaju počast Sokolu, zatresla se sala Ivangrad, hotela Berane, a mnogima potekle suze, pogotovu kada je nakon toga vokalni solista Petar Dević otpjevao Duletovu pjesmu ...što te nema…što te nema...

O vremenima iz đačke i studentske klupe govorio je ministar zdravlja Dragoslav Šćekić, uz često podvlačenje Duletovih ljudskih i radnih kvaliteta, te dobrotu koju je nosio u sebi. Prisjećajući se Duletovog ushićenja kada je od oca dobio jednog dana igračku – motor, koji mu na koncu iako velika ljubav, dođe glave.

Ivangradski rizničar Adem Ado Softić se u obraćanju prisjećao tih dana; U Beranama je bilo zaljubljenika u motore davno prije Drugog svjetskog rata. Organizovanih moto trka i kroseva bilo je još krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, kad su beranskim ulicama redovno održavana republička takmičenja u brzini, a motociklisti dizali prašinu za sobom i mamili uzdahe Beranaca i Beranki.
Dule i „Sokolovi“ su uvijek bili žestoki momci velikog srca, tvrdi Ado i ističe da je toliko humanosti u radu kao što je slučaj sa Sokolovima vrlo teško sresti.

U ime organizatora zatonske NVO 21. Maj, prisutne je pozdravio i izrazio veliku zahvalnost na odzivu Ivan Bojović, uz to se osvrćući na dane kada se rađalo prijateljstvo između te dvije družine, nazivajući ih braćom, dok su se na ekranu ređale fotografije na kojima Sokolovi predvođeni Duletom tradicionalno donose fudbalsku loptu na poprište Majskih susreta u Zatonu.

Čampar se u jednom trenutku rečenicom iz jednog od nastavaka iz feljtona Aplauz za legende naslovljenim Sokolovi salomili krila, zapitao; gdje su se u tom trenutuku sakrile bezbrojne molitve, da ga bog čuva, sa usana onih koje je nesebično pomagao, ne birajući ni priliku ni vrijeme.

Na kraju se brat – soko Marko u ime porodice Popović, uz suze citirajući riječi iz pomenutog feljtona; letjeće Sokolovi, brujaće mortori, mirisaće benzin, ali više neće biti isto. Taj komad asfalta u Božovića polju, nadomak toplog zagrljaja doma, promijenilo sve, tvrdeći da je stara narodna; vrijeme liječi sve, laž, bol za bratom nikad ne prestaje, zahvalio prisutnima, sa željom da se njima na dobro sve vraća.

Jedna noć, aplauzi, suze, zagrljaji…

(odgovor.me)