VOJVODA Gavro je živio na vrhu varoši. Njegova nova kuća, u kojoj je i stanovao, tek ako je bila gotova; gradila se dugo kao da je bila velika građevina, a ne vilica, privlačeći pažnju cementnim lavovima na njenoj kapiji.
Bio je niskog srednjeg rasta, već star i oslabio. Tih i mio čovek, kojemu nije bilo, što se kaže, zazorno ni s djetetom da progovori. Uprkos tom povučenom držanju, bilo je kod njega utoliko više nečeg dostojanstvenog i na dlaku odmjerenog. Držao je do svakog pokreta i svake riječi. Vidjelo se po njemu da je iz glavarskih kuća trebalo da se odnjeguje plemstvo, da su te kuće nastale prije koju stotinu godina.
Prije podne vojvoda Gavro nikada nije izlazio. Ali je kasno popodne uvijek kretao u šetnju, s polucilindrom i u crnim naočarima. Išao je lagano kao da pipa štapom, niz ulicu, pa dalje k starom manastiru. Tu oko stare nemanjićke zadužbine, odvijale su se najkrvavije borbe s Turcima pod vođstvom njegovog oca. Vojvoda se, što se bliže primicao smrti, sve žudnije spajao s prošlošću; trebalo je da bude veliko nevrijeme pa da on ne prošeta k manastiru. U mrak bi se vratio. A noću je dugo tinjala lampa iza zavjese na njegovom prozoru. Vojvoda je čitao ili pisao svoje uspomene. Živio je od sjećanja, čekajući smrt…
Ovako je još jedan slavni beranski đak Milovan Đilas, u svom kultnom djelu “Besudna zemlja“ opisao čuvenog vojvodu Gavra Vukovića, prvog crnogorskog diplomiranog pravnika i diplomatu čijim trotomnim memoarima se dan-danas bave ne samo istoričari, koji je umro na današnji dan pre 95.godina u svojoj kući u tada malenim Beranama, gore na vrhu glavne ulice.
Sin znamenitog Vasojevića, vojvode Miljana Vukova, dugogodišnji ministar inostranih poslova Crne Gore, vojvoda Gavro Vuković, rođen je u Lijevoj Rijeci 1852. Godine. U Beranama, u drevnoj lavri Nemanjića, manastiru Đurđevi stupovi, naučio je prva slova, a posle godinu dana obreo se na Cetinju, odakle je na gimnazijsko školovanje upućen u Nicu. Diplomirao je pravo 1873. na Velikoj školi u Beogradu, a potom se oženio Đelom Đurašković s Ceklina s kojom je dobio četvoro dece: Božidara, Miljana, Jelenu i Mihaila-Miša.
Njegova vječita rana postao je sin Mišo, student prava u Pragu, gde je u tamošnjoj Slaviji igrao fudbal i donio prvu fudbalsku loptu u Berane, i potom osnovao fudbalski klub i postao njegov prvi trener… Posle diplomiranja na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1919. godine, postao je vojno-sudski kapetan prve klase. Obolio je od tuberkuloze i u 36. godini umro oktobra 1938. u vojnoj bolnici, na Sušaku…
Njegov poznati otac vojvoda Gavro Vuković bavio se diplomatskim poslovima u jednom od najkomplikovanijih momenata crnogorske istorije. Jer, posle višedecenijskog vojevanja i borbi za oslobođenje, sve probleme potom je trebalo rješavati diplomatskim putem, što je značilo razgraničenje se Turskom, održavanje dobrih odnosa sa Rusijom, popravljanje odnosa sa Srbijom i izbjegavati konfrontacije sa novim susjedom Austrougarskom.
VAN INTRIGA
Vojvoda Gavro Vuković bio je čovjek od punog integriteta, slobodouman i nesklon intrigama. Ostao je izvan dvorskih intriga, u svemu poseban, vješt i dovitljiv, kaže univerzitetski profesor dr Đorđe Borozan.
Sada počivši profesor dr Slobodan Tomović, nekadašnji ministar vjera u Vladi Crne Gore, napisao je da memoari vojvode Gavra pripadaju vrsti političkih memoara sa literarnom pretenzijom ne isključujući ni elemente naučnosti.
Vlada Crne Gore i Opština Berane obnovili su Spomen kući vojvode Gavra. U znak sjećanja na njega, u njoj se svake godine održava ljetnja škola za mlade diplomate…
– Najteže je bilo u pregovorima sa Osmanskim carstvom kada je posle Berlinskog kongresa trebalo izvršiti razgraničenje teritorija. Upravo tada, vojvoda Gavro postavljen je za otpravnika poslova Knjaževine Crne Gore u Carigradu, gdje je boravio sa prekidima od 1879. do 1884. godine. O tom periodu u svojim memoarima kaže: Ni pomoćnika ni dragomana ni kavaza pa ni sluge nisam imao. A morao sam raditi najteži posao, pregovarati sa nemogućim Turcima dan i noć. Sa očajničkim strpljenjem izdržao sam cijelu godinu dana boreći se i sa materijalnim oskudicama. Sam, takoreći iskrpio sam, sam pitanje političkih granica – zabjeležili su horničari i dio Gavrovih kazovanja iz “Memoara“, čuvenog djela, koje je napisao kada se povukao u Berane, gdje je između 1890 i 1900 sagradio kuću i to pomoću kredita uzetog od skopske Hipotekarne banke.
Dugogodišnji ministar inostranih poslova Knjaževine Crne Gore jedna od najznačajnijih ličnosti novovjekovne crnogorske istorije, ministar inostranih poslova od 1889 do 1905, predsjednik Državnog savjeta od 1906. do 1908. godine, narodni poslanik i vojvoda, posle penzionisanja povukao se u Berane gdje je živio život običnog smrtnika.
Glasoviti vojvoda sahranjen je na groblju manastira Đurđevi stupovi. Počiva između slavnih arhimandrita i igumana Mojsija Zečevića, savjetnika Svetog Petra Cetinjkog i naslednika mu Njegoša, “duhovnika s mačem“, koji je zajedno sa vojvodinim ocem učinio mnogo toga da Vasojeviće spoje sa tadašnjom podlovćenskom Crnom Gorom…
(Novosti)
„Namjera je bila ista: staviti Njegoša u drugi i drugačiji kontekst, odvojiti ga od Crkve, odvojiti ga od njegovog djela i to djelo protumačiti na
Iz Uprave policije potvrđeno je da se desio incident u školi Maturant Srednje elekto-ekonomske škole u Bijelom Polju potezao je pištolj na učenike, saznaje TVCG.
„Uvjeravamo vas, kao i cjelopkupnu javnost, da će Ministarstvo zdravlja, nakon sprovedenog postupka i utvrđivanja uzroka smrti, od strane nadležnih organa, a u skladu sa
