Selektor vaterpolo reprezentacije za Budim info: Zahvalan sam Bogu na porodici kakvu imam i poslu kojim se bavim – Cilj mi je da djecu izvedem na pravi put

Vladimir Gojković, selektor reprezentacije Crne Gore, sa devet godina počeo je da trenira vaterpolo, a kao vrhunski sportista ređao uspjehe. Od kada je na čelu vaterpolo reprezentacije, sa “ajkulama” je osvojio dvije evropske medalje, i to srebro 2016. u Beogradu i bronzu 2020. u Budimpešti. Sa Jadranom i kao igrač i kao trener, sve što se može osvojiti u crnogorskom vaterpolu.

Foto: Vaterpolo savez Crne Gore

Ovaj sportski velikan, koga krase rad, red i disciplina, za naš portal kaže da je ponosan na sve one uspjehe koje je postigao i kao igrač, ali i kao trener, da je o karijeri trenera razmišljao sa 24-25 godina, kao i to da ga trenutno u sportu čini ponosnim što vidi da momci koje trenira napreduju, a na privatnom planu pokušava da porodicu usmjeri na prave vrijednosti.

Upitan zašto baš vaterpolo, odgovorio nam je da je “glavni krivac” – bronhitis.

“Vaterolo sam počeo da treniram sasvim slučajno, a možda i dosta kasno, sa devet i po godina, nisam ni znao da plivam iako živim na moru”, započinje svoju priču naš proslavljeni vaterpolista i selektor reprezentacije.

Foto: Vaterpolo savez Crne Gore

“Roditelji su me poveli na bazen, u školu plivanja, iz razloga što sam imao hronični bronhitis i davalo je efekta. Nakon nekog vremena bronhitis sam zaliječio, ali ostao sam tu, da se bavim vaterpolom, i nije to ljubav koja je krenula iz porodice, jer se niko prije mene nije bavio vaterpolom”, kroz osmjeh nam je pojasnio selektor.

Kaže da je, kao i svako dijete volio da se igra, da se takmiči i vrlo brzo je sa plivanja prešao na vaterpolo. To nadmetanje, borba i takmičarski duh koji se prožima kroz vaterpolo, ga je privuklo i zadržalo. Naprosto, niko od djece nije počeo da trenira da bi bio vaterpolista…

”Išli smo da se igramo, i nismo ni razmišljali u tom periodu da bi neko od nas mogao time da se bavi u životu.”

Foto: Vaterpolo savez Crne Gore

“Zaljubio sam se u vaterpolo i eto ostalo je do danas.”

Kaže da najviše pamti prve uspjehe, ali one koje posebno izdvaja su titula prvaka zajedničke države Srbije i Crne Gore sa Jadranom 2003. godine.
“Iste te godine sam uspio da uđem u reprezentaciju Srbije i Crne Gore, koja je bila najjača na svijetu, i osvojio Evropsko prvenstvo u Kranju. Istakao je da mu je pored te dvije posebno draga i medalja koju je osvojio 2008. godine, kada je Crna Gora nastupila kao samostalna država. Osvajanje Evropske medalje u Malagi smatra najvećim uspjehom crnogorskog vaterpola.

Foto: Vaterpolo savez Crne Gore

Nastavili ste i kao trener da nižete uspjehe, koliko se razlikuju pozicije igrača i trenera? Iako je poznato da su kod Vas i u jednom i u drugom slučaju rad, red i disciplina na prvom mjestu.

“I kao igrača, sa 24-25 godina, privlačio me je poziv trenera i dosta sam razmišljao o tome.Srećom, imao sam saradnju sa dobrim trenerima i dosta sam u tom periodu naučio od njih, kroz reprezentaciju, sa Srbijom i Crnom Gorom, kao i kroz Jadran, a kasnije i kroz reprezentaciju Crne Gore. To je bila moja želja, a kasnije se sve i poklopilo, jer sam po završetku igračke karijere, odmah postao trener prvog tima Jadrana i dobio priliku na najvećoj sceni.”

Priznao nam je i potvrdio da ga krase red, rad i disciplina i smatra da je to jedini put u sportu i u životu koji treba da se slijedi.

Foto: Vaterpolo savez Crne Gore

“To sam to naučio od ljudi koji su me trenirali. U tom, da kažem, starom sistemu, bila je ‘vojnička disciplina’, dodao je selektor i istakao da je sada “teško održavati takav sistem rada, jer je velika konkurencija, a baza mala”.

Zašto ste uvijek, nakon brojnih ponuda i kao igrač i sada kao trener birali Herceg Novi i Jadran?
“Kao igrač sam bio dvije godine u inostranstvu i vrlo brzo sam se vratio u Jadran. Volim Herceg Novi, ali nisam veliki nostalgičar. Mislim da je riječ o mojoj ljubavi prema klubu iz mog grada.

Foto: Vaterpolo savez Crne Gore

Da nije bilo Jadrana, ne bih ja bio danas to što jesam. Mislim da je to moj način da klubu vratim onoliko koliko mogu.

Pored toga, selektor sam Crne Gore i voditi svoju zemlju je nešto najbolje što jedan trener može da doživi”.

Foto: Vaterpolo savez Crne Gore

Ponosnim ga čini to što mladi ljudi koje trenira napreduju i idu ka tome da naprave dobre karijere, ponosan je i na rezultate, ali iznad svega na porodicu.

“Nadam se da ću moju djecu usmjeriti ka pravim vrijednostima i da ću ih izvesti na pravi put, naravno uz suprugu, kojoj sam neizmjerno zahvalan, što je uvijek bila moja podrška i što je uvijek imala razumijevanja za moju posvećenost vaterpolu”.

Povezane vijesti

Od ponoći skuplji benzin i eurodizel

Eurosuper 95 i 98 poskupiće po četiri centa, eurodizel za cent Ministarstvo energetike i rudarstva objavilo je nove cijene goriva, po kojima će eurosuper 95

Poginuo radnik Rudnika uglja u Pljevljima

Radnik Rudnika uglja Pljevlja poginuo je danas na radnom mjestu, saznajemo nezvanično iz Uprave policije. Do smrti je došlo prilikom demontaže elemenata na dizalici. Iz

Danas je Sveti Simeon Mirotočivi

Narodni običaji kažu da bi na ovaj dan trebalo moliti se svetitelju za neustrašivost, zdravlje i snagu djece Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas