Sonjin kačamak za najpoznatijeg svjetskog kardiologa Dr Debejkija

Toga dana njegova supruga Sonja, šefica Gradske apoteke, spremala je za ručak kačamak, a zbog velike obaveze u bolnici, Branko se sjetio da joj kaže ko će im biti gost na ručku svega pola sata pred dolazak američkog kardiohirurga u Ivangrad. Iznenađena i razočarana Sonja je uzviknula: „Pobogu Branko, pa ja sam spremila kačamak! Šta sada da radim? Zar ćemo ga dočetati sa sirotinjskim ručkom?“ Branko joj je na to smireno odgovorio „Sonja, ne opterećuj se i ne brini za njega. Šta budemo mi jeli ješće i on“.

Kada je najpoznatiji svjetski kardiolog, dr Majkl Elis Debejki, jednom prilikom, prije 45 godina, posjetio Beograd, ljubazni domaćini su ga pitali ima li neku posebnu  želju, gdje bi volio da ga odvedu i šta bi tokom boravka Jugoslaviji želio da obiđe. On se na trenutak zamislio, a onda im kratko odgovorio „Vodite me u Ivangrad kod Branka Zogovića“

Tadašnji direktor ivangradskog Medicinskog centra, primarijus dr Branko Zogović, bio je jedan od najvećih hirurga iz ovog dijela Evrope. Radio je u Zagrebu, na beogradskoj VMA i Drugoj hiruškoj klinici u Beogradu. Na poziv ovdašnje Vlade organizovao je hirušku službu u Crnoj Gori, prvo u bolnici „Danilo I“ na Cetinju, a zatim i u Podgorici.

Osnovao je Službu transfuzije u Crnoj Gori i bio pokretač mnogih medicinskih časopisa na ovim prostorima, a kao direktor bolnice u Prištini uzdigao je tu ustanovu na nivo modernog medicinskog centra. Bio je član Medicinske akademije Srpskog ljekarskog društva. Šest puta je biran za predsjednika Društva ljekara, a dva puta za predsjednika Saveza ljekarskih društava Jugoslavije. Sredinom sedamdesetih bio je predsjednik Udruženja hirurga Francuske, kao i mnogih drugih međunarodnih hiruških društava na čijim je kongresima i upoznao doktora Debejkija, pa je njihovo mešusobno poštovanje i uvažavanje preraslo u veliko prijateljstvo.

Toga dana njegova supruga Sonja, šefica Gradske apoteke, spremala je za ručak kačamak, a zbog velike obaveze u bolnici, Branko se sjetio da joj kaže ko će im biti gost na ručku svega pola sata pred dolazak američkog kardiohirurga u Ivangrad. Iznenađena i razočarana Sonja je uzviknula: „Pobogu Branko, pa ja sam spremila kačamak! Šta sada da radim? Zar ćemo ga dočetati sa sirotinjskim ručkom?“ Branko joj je na to smireno odgovorio „Sonja, ne opterećuj se i ne brini za njega. Šta budemo mi jeli ješće i on“.

Poluinkognito Debejki se pojavio u njihovom stanu, ručao sa njima i njihovim sinom Ivanom, ispričao se i proćaskao sa svojim tri godine mlađim kolegom i prijateljem, a onda se vratio u Beograd.

Dr Debejki je bio poznat po tome što je strogo vodio računa o ishrani i bio je izričiti protivnik pušenja, dok je Branko, stravstveni pušač. Ne mareći mnogo za savjete prijatelja, bio je poznat po tome što je o svima brinuo i vodio računa, a najmanje je mislio na sebe i svoje zdravlje. Branko Zogović umro je 31. jula 1979. godine ne dočekavši 7. septembar, svoj 68. rođendan. Majkl Elis Debejki rođen je takođe 7. Septembra, tri godine prije Branka, a nadživio ga je skoro tri decenije.  Umro je 11. jula 2008. Godine u stotoj godini i ostao upamćen kao najpoznatiji svjetski kardiohirurg,  a ova priča je ostala upamćena zahvaljujući jedinom živom svjedokuDebejkijevog ručka u Ivangradu, Brankovom i Sonjinom sinu Ivanu, koji danas živi u Los Anđelesu i radi u  Državnom tužilaštvu Kalifornije.

(Adem Ado Softić/Fokus)

Povezane vijesti