Stijović za Budim info: Kratkometražni film želim snimiti u Beranama, na Jasikovcu

Najvažnije u životu je da se bavimo stvarima koje volimo, jer ćemo na taj način biti uvijek zadovoljni sobom.

Crnogorski i filmski poznati reditelj, čiji filmovi stiču slavu i veliku popilarnost, kako kod nas tako i u Evropskoj kinematografiji, naš Beranac, Bojan Stijović za Budim info govori o tome kako je započeo svoju karijeru, koliko je država imala razumijevanja za kulturu, koliko ljudi danas u Crnoj Gori razumije značaj filma, o svojim kratkometražnim filmovima, o “Braći”, o planovima za budućnost, o filmu koji želi snimiti u svom rodnom gradu, u Beranama, na Jasikovcu …

Bojan Stijović

Bojan Stijović je crnogorski filmski i televizijski reditelj. Završio je Fakultet Dramskih Umjetnosti (Cetinje, Crna Gora), odsjek filmska i televizijska režija. Autor je nekoliko kratkometražnih igranih filmova među kojima su “Peloid”, ”Pathos”, “Martin”. Reditelj je kratkometražnog dokumentarnog filma “ Vice Versa” koji se bavi studentskim aktivizmom u Crnoj Gori, kao i nekoliko kratkih dokumentarnih formi i reklama. Njegovi filmovi su prikazivani u takmičarskom programu mnogih regionalnih i međunarodnih festival, kao što su Sarajevo Film Festival, Palm Springs International Film Festival, Zagreb Film Festival itd. Za svoj rad je dobio nekoliko nagrada i priznanja. Takođe, kao pomoćnik režije radio je na mnogim kratkometražnim i dugometražnim filmovima kao i TV serijama. Učesnik je medjunarodnih filmskih radionica, panela, foruma. Član je Evropske Filmske Akademije.

Priču sa našim poznatim rediteljem započeli smo pitanjem, zašto je baš izabrao poziv kojim se danas bavi, odnosno zašto baš reditelj?

Moje interesovanje za filmsku umjetnost počelo je jako rano. Gledajući mnogo filmova vremenom sam se počeo pitati kako se stvaraju i ko ih stvara. Iz te radoznalosti sam i počeo da skupljam razne knjige i materijale koji su mi pomogli da već u ranoj mladosti osvijestim potrebu da se filmom bavim cijelog života. U pitanju je dakle strast prema toj umjetnosti i dinamičnom životu koji sve to prati. Mogućnost da kao reditelj stvaram svoje priče i svjetove je odmah kod mene definisala jasan pravac djelovanja i nikada se nisam dvoumio ili sumnjao u odluku koju sam donio kada sam počeo da se profesionalno bavim režijom i ta odluka nije bila trenutna; bila je to ljubavna priča koja je rasla tokom godina i koja me nije nikada napuštala. U svakom kadru vidim priliku da iskažem svoj stav, a u svakom projektu priliku za novo otkriće i inovaciju.

Koliko je država imala i koliko danas ima razumijevanja za kulturu, za kinematografiju?

Pitanje podrške kulturi, a posebno kinematografiji, je kompleksno i odražava se na duh i identitet naroda. Gledajući unazad, primjetno je da smo možda nedovoljno cijenili bogatstvo koje kultura donosi, a film kao izuzetno snažan izraz umjetnosti i komunikacije ima ključnu ulogu u oblikovanju društvene svijesti.

Zaista, kada razmotrimo koliko država posvećuje pažnje kulturi, nerijetko se suočavamo s nedostatkom razumijevanja za njenu dublju vrijednost. Kultura nije samo odraz prošlosti, već  i most ka budućnosti. Čini se da se to ponekad zanemaruje u širem društvenom kontekstu.

Formiranje Filmskog Centra Crne Gore predstavlja svijetlu tačku u pravcu razvoja kinematografije.

Ovaj centar nije samo institucija, već temelj na kojem počiva cjelokupna filmska zajednica. Organizovan i efikasan sistem koji je uspostavljen stvorio je prostor za kvantitativni i kvalitativni napredak u domaćoj kinematografiji. Ovaj sistem omogućava finansiranje i podršku raznim filmskim projektima, čime se ne samo stimuliše stvaralaštvo već i omogućava plasman domaćih ostvarenja na svjetsku scenu. Smatram da nismo svjesni potencijala koji kultura ima i koliko bi veći fokus na razvoju kulture bio od dobrobiti za cijelu državu, jer na kraju, kada sve sagledamo na pravi način, jedina trajna vrijednost jednog naroda ili zajednice jeste upravo kultura.

Koliko u Crnoj Gori razumiju značaj onim čim se bavite?

Ljudi su uglavnom slabo informisani ili nisu dobro informisani o nekim stvarima koje se tiču posla kojim se bavim. U predhodnih deset godina nastala je jedna nova generacija filmskih stvaralaca koji su predstavljali Crnu Goru na svim velikim i relevantnim festivalima i filmskim događajima u svijetu. Takođe, mnogi od njih su se nerijetko vraćali sa jako važnim nagradama koje su svojim djelima zaslužili. Imam utisak da se o tome malo priča i da je takvim ljudima potrebno dati mnogo više prostora u medijima i institucijama, da utiču na oblikovanje novih generacija koje su, na moju veliku radost, sve više zainteresovane za bavljenje filmom.

“Peloid”, kratkometražni film koji je na festivalu u Novom Sadu osvojio nagradu za najbolji film. Koliko Vam je to značilo?

“Peloid” je moj prvi profesionalni film i za mene je bilo jako važno da na pravi način iskoristim šansu koja mi se ukazala. Međutim, nisam očekivao da će “Peloid” imati tako uspješan festivalski život. Prije svega, činjenica da je bio u takmičarskoj selekciji najvećeg festival kratkometražnog filma na svijetu u Palm Springsu i da sam imao privilegiju da upoznam razne važne ljude iz Holivuda i kolege sa svih strana svijeta bilo je nevjerovatno iskustvo za mene. Takođe, svjetska premijera koju je Peloid imao na Sarajevo film festivalu, zatim učešće na raznim drugim festivalima, sve je to možda i najljepši dio ovog posla koji dolazi kao nagrada nakon velikog truda uloženog u stvaranju filma. I na kraju nagrada za najbolji film na festival Filmski Front u Novom Sadu, koji je inače jedan od meni najdražih festivala, učinila me jako ponosnim i bila je neka vrsta dokaza da trud koji je ekipa filma uložila nije bio uzaludan.

“Braća” i oko 52.000 eura sufinansiranja od Filmskog Centra Srbije? (Pričao o “Braći”)

Podrška Filmskog Centra Srbije je došla u pravom trenutku. Film “Braća” se priprema već nekoliko godina i ova podrška će ubrzati proces pripreme i donijeti filmu i druge benefite. Posebno je lijepo saznanje da je naš projekat ocijenjen kao djelo koje treba podržati i to van naše države što je ranije bio slučaj kada smo sa filmom “Braća” bili izabrani u 10 projekata od 270 prijavljenih za Midpoint institute program, jedan od najznačajnijih u svijetu.

Ideju za film “Braća” je osmislio pisac i scenarista Stefan Bošković.

Stefan je moj dugogodišnji prijatelj sa kojim dijelim slične stavove i sličan ukus kada je umjetnost u pitanju. Za produkciju filma je zadužena produkcijska kuća “Cut Up” i producent Veliša Popović sa kojim od početka radimo na ovom projektu. Jezgro priče čini odnos dva brata koji su godinama distancirani, a koji se pokušavaju ponovo povezati u veoma nesrećnim okolnostima. Čitav film će biti snimljen u selu Grahovo i osim nekoliko glavnih uloga koje će igrati profesionalni glumci, svi ostali će biti naturčici iz sela. Cilj nam je da pružimo autentičnu, sirovu sliku crnogorskog mentaliteta i ambijenta. Ukoliko sve bude išlo po planu, film će biti snimljen početkom ljeta, a post-produkcija završena na jesen 2024.

Koliko je teško pronaci glumce za ulogu koju zamislite?

Odabir pravih glumaca za uloge u filmu često je izazov, ali istovremeno predstavlja uzbudljiv proces kroz koji se otkrivaju talenti i stvaraju nezaboravne uloge. Postoje različiti metodi koji se koriste u ovom delikatnom zadatku, a jedan od najčešćih je kasting, bilo zatvorenog ili otvorenog tipa. Kasting proces obično uključuje pozivanje glumaca i glumica da dođu i uživo odigraju određeni segment iz scenarija. Ovi trenuci se bjeleže i snimaju, a analiza snimljenog materijala pomaže u konačnom odabiru. Ovaj metod pruža sistematičnost i objektivnost, omogućavajući reditelju da pažljivo procijeni kako se glumci nose s datim materijalom i kako doživljavaju karaktere.

Ponekad je odabir intuitivan proces, gdje neki neodređeni osećaj vuče reditelja ka određenom glumcu ili glumici.

Ova vrsta veze često se gradi na ličnom osjećaju i vjeri da će izabrani glumac donijeti život i autentičnost karakteru na način koji je reditelj zamislio. Ovo intuitivno usklađivanje između reditelja i glumca može rezultirati jedinstvenom hemijom koja doprinosi dubini i autentičnosti filma. U mom iskustvu, srećom sam imao priliku raditi s talentovanim glumcima i često se dešavalo da pronađem savršen spoj između likova i izvođača. Bez obzira na to da li je proces odabira bio više struktuiran ili baziran na intuiciji, ključna je bila spremnost glumaca da istraže i doprinesu karakterima na način koji će obogatiti filmsko iskustvo. U svakom slučaju, odabir pravih glumaca zasigurno doprinosi stvaranju autentičnih i emotivno bogatih filmskih priča.

Da li radite sa glumcima iz regiona?

Neka od mojih najboljih iskustava su upravo vezana za glumce iz regiona. Prije svega hrvatski glumac Janko Popović Volarić sa kojim sam imao izuzetnu saradnju i koji je u svakom smislu pravi primjer profesionalnog glumca. Radio sam kao pomoćnik režije i reditelj na raznim projektima u regionu gdje sam saradjivao sa mnogim glumcima od kojih izdvajam Izudina Bajrovića, Zlatana Vidovića, Jova Maksića, Danicu Ćurčić, Momčila Otaševića itd.

Bojan Stijović

Vaši planovi za naredni period? I da li u tim planovima ima mjesta za Vaš rodni grad?

U narednom periodu, moj fokus će svakako biti na filmu “Braća”, koji predstavlja jedan od najvažnijih projekata u mom profesionalnom putovanju. Rad na ovom filmu će zahtievati posvećenost i pažnju kako bismo postigli željeni rezultat, a istovremeno će biti izazovno i ispunjavajuće iskustvo. Paralelno s “Braćom”, aktivno radim na razvoju mog autorskog projekta, psihološkog trilera podnazivom “Crni flamingo”. Ovaj projekat podržan je od strane Filmskog Centra Crne Gore u kategoriji razvoja scenarija, što dodatno podstiče moju strast i posvećenost ovom djelu.

Posebno važan aspekt u mom planu je kratkometražni film koji želim snimiti u mom rodnom gradu, Beranama, na Jasikovcu.

Ovo mjesto ima poseban značaj za mene, s obzirom da sam tamo provodio mnogo vremena u djetinjstvu. Scenario za ovaj film napisan je u saradnji sa talentovanom srpskom scenaristkinjom Nađom Petrović, a planiram da realizujem ovu filmsku priču tokom ljeta 2024. godine. Cilj mi je da kroz ovaj film prenesem autentičnost i emotivnu povezanost s mjestom koje je ostavilo dubok trag u mom životu.

U planu je i još jedan filmski projekat vezan za Berane, ali će realizacija zahtijevati više vremena, pa ću o tome govoriti nekom drugom prilikom. Rad na filmovima sa jakim lokalnim uticajem ima poseban značaj za mene, jer želim istraživati i prenositi priče koje su duboko ukorenjene u kulturi i duhu mog rodnog grada. Ovi projekti predstavljaju moj doprinos filmskom stvaralaštvu u Crnoj Gori i regiji, s namjerom da obogatim i približim gledaocima raznovrsne i autentične filmske doživljaje.

Kakvu poruku imate za mlade ljude koji razmišljaju da se bave filmskom umjetnošću?

Nedavno sam čuo da čak troje mladih ljudi iz Berana studira režiju na Fakultetru Dramskih Umjetnosti na Cetinju i to me jako obradovalo. Volio bih da se napravi okvir u kojem bi se mlađim ljudima predstavila filmska umjetnost na pravi način kroz određene radionice i dešavanja.

Tako nešto planiram u budućnosti da uradim u Beranama sa ciljem da se pozitivan trend interesovanja za filmsku umjetnost iskoristi u punom opsegu.

Bavljenje filmom je jako zahtjevna stvar koja traži velika odricanja, ali nagrada koja dolazi kada završite svoj prvi film je  neprocjenjiva. Mogućnost da se vizuelno izrazite i da ispričate na taj način neku svoju priču, iznesete stav, a da opet to sve uradite na zanimljiv i maštovit način, predstavlja pravu moć filmske umjetnosti. I zato svima koji vole film i žele da se profesionalno bave filmom želim da to i ostvare, jer na kraju je najvažnije da se u životu bavimo stvarima koje volimo, jer ćemo na taj način biti uvijek zadovoljni sobom.

Povezane vijesti