Jednocifrena stopa nezaposlenosti nije uspjeh sistema, već kompromis, radimo poslove za koje se nismo obrazovali.
Danas, na 1. maj – Međunarodni praznik rada, želimo da poručimo: Mladi u Crnoj Gori više ne pristaju na prazna obećanja i uljepšanu statistiku.
Jednocifrena stopa nezaposlenosti nije uspjeh ako mladi ne rade ono za šta su se obrazovali, već ono na šta su prinuđeni i na šta im se ukazala prilika nakon školovanja – često nesigurne, sezonske i slabo plaćene poslove. To nije napredak, to je kompromis vlasti sa stvarnošću koji ova generacija odbija.
Mladi ne traže ništa što već nijesu zaslužili. Traže priliku da rade u struci, da budu dostojanstveno plaćeni i da mogu da planiraju svoj život bez stalne neizvjesnosti. Traže sistem u kojem znanje ima veću vrijednost od veza, u kojem se rad cijeni, a trud isplati. Traže državu koja ne dijeli šanse po regionima, već ravnomjerno razvija svaki njen dio i omogućava da se ostane i živi dostojanstveno i na sjeveru i na jugu.
Jednocifren broj nezaposlenosti nije uspjeh sistema, već kompromis. Želimo radna mjesta za koja smo se obrazovali, a ne ona koja smo prinuđeni da pokrivamo u korist iste te statistike. Ne mijenjaj.
Ne želimo da ulazak u Evropsku uniju bude lakši put za naš odlazak iz Crne Gore i zaposlenje u drugim državama. Evropska unija ne smije biti simbol odlaska, već prilika da ostanemo u svojoj zemlji i živimo dostojanstveno od svog rada i znanja.
Danas je jasno da problem nije u mladima koji odlaze, već u sistemu koji im ne nudi razlog da ostanu. Odliv mozgova nije slučajnost, već posljedica godina zanemarivanja, nepravde i nedostatka perspektive. Ako se ništa ne promijeni, neće otići samo pojedinci – otići će znanje, energija i budućnost ove države. A mnogo je već pošlo.
Zato 1. maj nije praznik rada, već opomena – da bez sigurnih poslova, pravednih uslova i jednakih šansi nema ni ostanka ni razvoja. Evropska unija mora biti prilika da Crnoj Gori izgradimo sistem u kojem se ostaje. Vrijeme je za stvarne, a ne deklarativne promjene.