Pokojna Milenka nas je nazvala i svim komšijama kazala da se čuvamo i zaključavamo, ispričala je Velimirka Nenezić
Policajci su se zadržali desetak minuta kod naše kuće i pošli. Da su ostali u selu, ne bi se to desilo, rekao je Velibor Madžgalj
Zatajili su, ovo nije smjelo da se desi. Nije smjelo da se ćuti o tome da je okoreli kriminalac, koji je duže od 30 godina bio u zatvoru, ukrao puške, jer ih nije neko dijete ukralo. Da su tada nadležni reagovali kako treba, objavili javno njegovu fotografiju, pustili pse tragače da ga nađu, umjesto da ga puste da 15 dana naoružan šeta, moji ujak i tetka bi bili živi.
To je juče “Vijestima” kazao Janko Danilović, sestrić ubijenih Milenke (69) i Jovana Madžgalja (60), nakon što su se porodica i prijatelji vratili sa groblja na kom su dan ranije sahranjene nedužne žrtve odbjeglog ubice Alije Balijagića (65).
Reporteri “Vijesti” obišli su Vranešku dolinu i zaseok Sokolac, u kojem je 25. oktobra, oko 21.10, u njihovom domu, ugašen život Milenke i Jovana Madžgalja.
Na desetine policajaca i vojnika patroliralo je juče Tomaševom, postavljeni su punktovi za kontrolu, ali od skretanja ka selima Barice, Sokolac i Pisana Jela do kuće Madžgalja, izuzev trojice pilota aviohelikopterske jedinice, nije bilo ni traga od prisustva čuvara zakona, iako nadležni tvrde da mještanima osiguravaju zaštitu. Među mještanima sela u Vraneškoj dolini već četvrti dan širi se strah od odbjeglog ubice, silovatelja, razbojnika i nasilnika, koji izmiče policiji.
“Ima straha, opasno. Katastrofa jedna. Troje djece imam u kući, nemam ni pištolj, ni pušku, ni zaštitu, ni vojsku. Samo laži”, kazala je juče mještanka Dijela Sinđić.
Vremešna Velimirka Nenezić rekla je da ih je strah da se ubica ne vrati u selo, jer ne zna odakle sve može da se pojavi. Dodala je i da je prije ubistva svraćao kod nekih komšija, pio kafu i rakiju, ali da ih je nakon toga, sada pokojna Milenka Madžgalj, upozorila da selom ide naoružani čovjek, poručivši im da se zaključavaju.
“Ona nas je nazvala i svim komšijama kazala da se čuvamo i zaključavamo… Nije me strah da zaspim, mi smo se naživjeli, ali strahote ima, no, od ovoga ne možemo pobjeći, može biti iza te smrče sad”, kazala je ona.
Dok su novinarki davale izjavu, policije ni vojske nije bilo na vidiku.
Ni na račvanjima makadamskog puta koji vodi do zadnje kuće u Sokocu, one u kojoj su živjeli Madžgalji, nije bilo nikoga – tek dvojica policajaca s puškama ispred kuće.
U kući muk, a porodica traži odgovore na brojna pitanja, među kojima i na to zašto policija nije obznanila da Balijagić šeta naoružan s ukradenim puškama, kako to da pripadnici te službe 25. oktobra nijesu ostali u selu da zaštite mještane, zbog čega tužiteljka nije neposredno nakon zločina došla na lice mjesta, već je to učinila tek sjutradan i najvažnije – gdje je ubica.
Ubica svraćao i do škole
Višestruko osuđivani razbojnik, Bjelopoljac Alija Balijagić u avgustu je izašao iz zatvora, u kom je boravio od 2016. godine zbog silovanja starice i krađe. Krajem septembra je, kako se sumnja, u bjelopoljskom selu Lješnica, obio kuću V. B. i ukrao dvije puške i municiju. Posljednjih 15 dana bježao je policiji obilazeći uglavnom staračka domaćinstva u udaljenim selima iznad Bijelog Polja i Mojkovca.
U petak 25. oktobra došao je u Sokolac, u kuću Madžgalja, a prethodno, svraćao je i do seoske osnovne škole, gdje mu je portir dao čašu vode.
To je “Vijestima” kazao jedan od braće ubijenih Madžgalja, Velibor Madžgalj, koji je tog dana zbog zdravstvenih pregleda bio u Podgorici.
“Dolazio je i gore u školu. Tamo imaju tri učenika, učiteljica. Kada je došao, tamo je bio moj brat od strica. Ovaj mu je tražio čašu vode, i dao mu je. Rekao nam je čovjek nosi pušku, redenik oko pojasa, ne znam ko je, predstavio se Drašković. Nije se predstavio Alija. Znači krio je ime i spremao je sve ovo”, kazao je Madžgalj