Danas se navršava 51 godina od smrti jedne od najvećih srpskih heroina.
Milunka Savić je žena ratnik koja je obilježila Veliki rat, nosilac zlatne Krađorđeve zvijezde sa mačevima, zlatne medalje za hrabrost „Miloš Obilić“ i drugih brojnih odlikovanja.
Rođena je krajem 19. veka u selu Koprivnica, nedaleko od Raške. Učestvovala je u balkanskim ratovima pod imenom Milun Savić. Šišala se i povijala grudi kako se ne bi otkrilo da je žena. Milunkina „tajna“ otkrivena je pošto je u Bregalničkoj bici (1913) ranjena u grudi.
Ipak, zbog hrabrosti koju je pokazala u borbi, rat je završila sa činom kaplara srpske vojske.
U Prvom svjetskom ratu bila je dio čuvenog „Gvozdenog puka“, najelitnijeg Drugog puka srpske vojske „Knjaz Mihailo“. Za pokazano junaštvo u Kolubarskoj bici odlikovana je zlatnom medaljom za hrabrost „Miloš Obilić“. Milunka je preživjela i veliku austrougarsku i bugarsku ofanzivu i povlačenje preko Albanije.
U jesen 1915. godine Milunka je, u Makedoniji, teško ranjena u glavu i tako povrijeđena povlačila se preko Albanije. Posle nekoliko mjeseci oporavka vratila se na Solunski front, gdje je učestvovala u bitkama koje srpska vojska vodi na ljeto i jesen 1916. godine.
Milunka Savić je pokazala veliku hrabrost u borbama – zarobila je 23 bugarska vojnika, pomagala u dostavljanju municije, istakla se u bombaškim napadima.
Prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević odlikovao ju je 1917. godine vojničkom zlatnom Karađorđevom zvijezdom sa mačevima, ubrzo zatim dobija i odlikovanje francuske vojske – Legiju časti V stepena, a kasnije i francuki Ratni krst i oficirsku Legiju časti.
Odlikovana i hrabra žena borac izazivala je divljenje savezničkih vojnika koji u svojim redovima nisu imali žene borce. Pojava žena boraca u srpskoj vojsci bila je revolucionarna. Pored Milunke, bilo je još dvadesetak žena u našoj vojsci.
Posle rata, heroina Velikog rata radila je u Bosni i Hercegovini kao kuvarica, bolničarka, pregledačica u fabrici vojnih uniformi. Tada se udala za Veljka Gligorovića, sa kojim je dobila kćerku Milenu, ali je ubrzo usvojila još tri ćerke: Višnju, Radmilu i Zorku.
Međutim, brak je kratko trajao, tako da je Milunka sama podigla četiri ćerke. Posle urgencija saboraca, 1929. godine se zaposlila kao čistačica u Hipotekarnoj banci u Beogradu, gdje je provela najveći dio radnog vijeka.
Posle Drugog svetskog rata Milunka Savić radila je i kao čistačica u beogradskim kafanama. Humanost je pokazala i tako što je iškolovala još oko tridesetoro djece.
Umrla je 5. oktobra 1973. godine. Iako je u medijima (čitulji u novinama) prvobitno bilo najavljeno da će Milunka Savić biti sahranjena u Aleji velikana, to se nije dogodilo. Sahranjena je u porodičnom grobu na Novom groblju.
Milunka Savić, srpska „Jovanka Orleanka“ iako jedna je od najpoznatijih žena boraca u svjetskoj istoriji ,u svojoj zemlji nije doživjela zasluženu pomen u udžbenicima, ali jeste vječnu slavu među srpskim borcima za slobodu.