Strani ugostitelji u Crnoj Gori zbog rigoroznih kontrola, nekada i neshatljivih i neopravdanih, često odustaju od ulaganja, a država ostaje bez miliona prihoda, navodi za “Dan” izvršna direktorka kompanije NAVUS, koja se bavi registracijom stranih firmi, Natalija Gerasimova.
Ona sumnja da su kontrole namjerne kako bi obeshrabrile strane investitore da ulažu, te da kontrole često nemaju uporište u propisima.
–Danas Crna Gora ulazi u još jednu turističku sezonu. To je vrijeme kada restorani, prodavnice, hoteli i uslužne djelatnosti treba da se pripremaju za rad, primaju goste, zarađuju, isplaćuju plate i pune budžet. Ali zajedno sa sezonom, kao po nekom uznemirujućem rasporedu, počinje i drugo kretanje: beskrajne kontrole. Inspektori različitih službi dolaze u komercijalne objekte jedan za drugim. Ponekad se stiče utisak da cilj kontrole nije da pomogne biznisu da posluje zakonito, da objasni proceduru ili upozori na propust, već da pronađe osnov za sankciju. Dešava se i potpuni apsurd: jedan inspektor izađe, a za deset minuta dođe drugi iz istog sistema i pronađe novi razlog za kažnjavanje. Tako država prestaje da bude arbitar i počinje da liči na lovca. A biznis, umjesto partnera ekonomije postaje plijen, ocjenjuje za “Dan” Gerasimova.
Navodi da je jedan od njihovih klijenata, ozbiljan strani investitor, planirao da u Crnoj Gori otvori dvanaest restorana svjetski poznatog brenda.
– To nije bila maštarija na papiru, niti prezentacija za lijepe riječi. Četiri restorana su već otvorena. Svaki objekat znači oko 350 hiljada eura investicije: adaptaciju prostora, opremu, projektovanje, zakup, radna mjesta, dobavljače, poreze i socijalne doprinose. Međutim, stalna, međusobno protivrječna i često nedovoljno obrazložena postupanja različitih službi promijenila su planove investitora. Još osam restorana neće biti otvoreno. Za Podgoricu i Crnu Goru to ne znači samo “osam reklama manje”. To znači približno 2,8 miliona eura investicija koje neće biti uložene. To su radna mjesta kojih neće biti. To su zakupnine koje niko neće platiti. To su dobavljači koji neće dobiti narudžbine. To su zaposleni koji neće iznajmiti stanove. To su porezi i doprinosi koji neće ući u budžet. I upravo tu ovo prestaje da bude pitanje stranaca. Ovo postaje pitanje građana Crne Gore, izjavila je Gerasimova.
Ona kaže da je ključna epizoda bila priča sa dozvolom za reklamu, te da je 1. marta istekla prethodna dozvola.
–Zahtjev za produženje podnijet je odmah. Ali umjesto normalnog administrativnog postupka, zasnovanog na već postojećoj dokumentaciji, biznis se suočio sa zahtjevom da ponovo prolazi procedure i ponovo plaća. A, zatim, je došla Komunalna inspekcija Glavnog grada i biznis se našao u klasičnoj zamci: dokumenta su predata na vrijeme, ali država nije izdala rješenje; dok čekaš državu, druga ruka te iste države dolazi i kažnjava te zbog nedostatka papira koji prva ruka nije stigla ili nije htjela da izda. To nije red. To je administrativni lavirint u kojem Minotaur nosi pečat inspekcije. Žalićemo se na postupanja službi. Ali, problem je širi od jednog objekta, jedne reklame i jedne kazne. Problem je u tome što preduzetnik sve češće ne zna gdje može dobiti jasno tumačenje, ko snosi odgovornost za zvaničan odgovor, zašto jedna služba faktički poništava logiku druge i zašto umjesto objašnjenja dobija zapisnik. Zakon je važan. Red je važan. Niko ne traži poseban tretman za strance, niti oslobađanje od pravila. Naprotiv: biznisu su potrebna pravila. Jasna, razumljiva i ista za sve. Ali, ako se zakon pretvori u mrežu u kojoj se čovjek ne zapetlja zato što je prekršio pravilo, već zato što mu niko nije objasnio kako da postupi ispravno, onda to više nije pravna država na djelu. To je birokratska magla. A magla je, kao što znamo, dobra za poeziju, ali loša za investicije. Svijet je odavno shvatio jednu jednostavnu stvar: strani kapital ide tamo gdje ga ne ponižavaju neizvjesnošću. Singapur, bez prirodnih bogatstava, postao je jedan od simbola efikasne države upravo zato što se oslonio na jasna pravila, servisnu administraciju i zaštitu investitora. Dubai nije porastao samo na nafti, već i na sposobnosti da strancima kaže: dođite, radite, kupujte, gradite, osjećajte se zaštićeno. Crna Gora ima ono o čemu mnoge zemlje mogu samo da sanjaju: more, planine, zemlju, klimu, evropsku perspektivu, snažnu turističku privlačnost, talentovane ljude i geografiju između Istoka i Zapada. Crna Gora ima ljepotu koja sama doziva kapital.
Ali ljepota ne može da nadoknadi strah. Investitor može da voli zemlju, ali nije dužan da trpi haos. Može da poštuje zakone, ali ne smije biti primoran da ih pogađa kao zagonetke Sfinge. Može da plaća poreze, ali neće ulagati milione tamo gdje se svaka dozvola pretvara u lutriju, a svaka kontrola u čekanje kazne, poručuje Gerasimova.
Pita da li su na početku turističke sezone Crnoj Gori potrebne strane investicije, ne na riječima, već u praksi.
–Ako jesu, zašto za strance i dalje ne postoji jedinstven, razumljiv i čist centar u kojem bi veliki i mali investitor mogao da dobije potpunu informaciju o pravilima rada, boravka, otvaranja biznisa, postavljanja reklama, zapošljavanja radnika, kupovine nekretnina i komunikacije sa inspekcijama? Zašto preduzetnik mora da trči od službe do službe, kao od zatvorenih vrata do zatvorenih vrata, iza kojih mu svaki put kažu: “To nije kod nas”. Zašto država, koja bi trebalo da bude navigator, tako često postaje prepreka? Glavni gubitak ovdje nije jedna kazna. Glavni gubitak je povjerenje. A povjerenje odlazi tiho. Bez konferencija za štampu, bez skandala, bez velikih izjava. Jednostavno, u jednom trenutku investitor prestane da otvara peti restoran, šestu prodavnicu, sedmu kancelariju. Nasmiješi se, zahvali na gostoprimstvu i prebaci novac u drugu zemlju. A onda građani pitaju zašto plate ne rastu. Zašto mladi odlaze? Zašto sezona traje kratko? Zašto grad živi samo tri mjeseca godišnje? Zašto su cijene evropske, a servis države nije? Odgovor može biti neprijatan: Zato što se investiciona klima ne stvara reklamnim spotovima i lijepim sloganima. Ona se stvara u kancelariji sekretarijata, za stolom inspektora, u rokovima izdavanja dozvola, u tonu službenika, u jasnoći procedure, u sposobnosti države da biznisu kaže: “Radite zakonito, a mi ćemo vam pomoći da razumijete kako”. Crna Gora može postati zemlja u kojoj strane investicije rade u korist građana. Gdje restorani nijesu samo profit vlasnika, već i plate konobara, kuvara, računovođa, građevinaca, dobavljača i zakupodavaca. Gdje je svaki novi objekat mali motor ekonomije. Ali zato država mora prestati da gleda na biznis kao na novčanik koji je došao na sezonu i koji treba otvoriti prije jeseni. Stranci ovdje ne traže privilegije. Traže jasnoću, predvidljivost i poštovanje zakona. A građani Crne Gore imaju pravo da pitaju svoje vlasti koliko je radnih mjesta, poreza i investicija ova zemlja već izgubila zbog administrativne samovolje, ravnodušnosti i straha službenika da daju jasan odgovor. Jer, kada investitor ode, on ne odnosi samo svoj novac. On odnosi dio budućnosti koja je mogla ostati ovdje, ukazuje Gerasimova.
Izvor: Dan