Crna Gora postoji više od hiljadu godina i postojaće. Mijenjale su se imperije, granice i epohe, ali je ostajala jedna nepromjenjiva činjenica – opstajala je zahvaljujući precima koji nijesu pristajali da se odreknu svog identiteta, svoje tradicije i svog prava da sami odlučuju o svojoj budućnosti. Što danas, nažalost, nije slučaj.
13. jul nije samo datum iz prošlosti, on je zavjet budućnosti. On nas podsjeća da se država ne čuva podjelama, već radom, odgovornošću i odlučnošću da se interes građana uvijek stavi ispred svakog pojedinačnog ili partijskog interesa.
Danas, kada govorimo o evropskom putu Crne Gore, moramo jasno reći da put ka Evropi ne smije značiti odricanje od sebe. Evropska Crna Gora ne može i ne smije biti Crna Gora bez svog istorijskog pamćenja, bez službenog jezika koji je većinski i koji želi 45% naših građana i bez simbola koji iskazuju poštovanje prema zavjetu predaka koji su ovu državu stvarali i branili.
Naša obaveza je da gradimo društvo jednakih šansi, društvo pravde i društvo u kojem će svaki građanin imati mogućnost da živi od svog rada i planira svoju budućnost u svojoj zemlji, ali i da se osjeća punog srca kao svoj na svome.
U ovom trenutku, vlastodršci koji su na vlast došli zahvaljujući podršci srpskog naroda, sve više ostaju nijemi na poruke koje dolaze sa terena i na očekivanja onih koji su im ukazali povjerenje. Domet njihovog sluha ne prelazi granice sopstvenog interesa i političkog komfora.
Da su se naši preci vodili istom logikom, danas ne bismo živjeli na ovim prostorima, niti bismo sačuvali vjeru, ime i tradiciju koje danas nosimo sa ponosom. Oni su se žrtvovali za potomke, dok se od današnjih političkih elita očekuje makar da ne zaborave one zahvaljujući kojima su dobili priliku da vode ovu državu.
Zato ne možemo ćutati pred činjenicom da su pitanja srpskog jezika, trobojke Kraljevine Crne Gore i dvojnog državljanstva gurnuta po strani, kao da nijesu važna i kao da ne predstavljaju dio identiteta i osjećanja velikog broja građana ove zemlje. To nije smjelo da se dogodi nakon 30. avgusta, datuma koji je kod mnogih probudio nadu da će doći vrijeme jednakog poštovanja svih identiteta i svih građana Crne Gore.
Borba za evropsku budućnost i borba za očuvanje identiteta nijesu suprotnosti. Naprotiv, samo narod koji poštuje svoje korijene može sigurnim korakom ići naprijed. Siguran sam da, ako ima volje za dogovor, ima i načina da u EU udjemo uzdignute glave, sa svojom istinskom istorijom, ali i sadašnjošću i realnim stanjem, svojim vrijednostima, ali djelima i odgovornošću prema sopstvenoj državi i svakom građaninu.
Naša obaveza je da čuvamo zavjet predaka i da ga predamo generacijama koje dolaze snažnijeg nego što smo ga zatekli. Jer narod koji zaboravi svoje korijene rizikuje da izgubi i svoju budućnost.
Borimo se za građansku Crnu Goru koja pamti svoje pretke, poštuje sve svoje građane i hrabro gradi svoju evropsku budućnost, ne odričući se sebe i svog identiteta. Građanska Crna Gora ne može postojati ako se zanemaruju stavovi, identitet i prava trećine njenog stanovništva, ili gotovo polovine građana, zavisno iz kog ugla posmatramo društvenu stvarnost. Istinska građanska država nije ona koja traži asimilaciju, već ona koja uvažava različitosti i obezbjeđuje ravnopravan položaj za sve svoje građane.
Zato opet pozivam sve ljude dobre volje da sa ponosom njeguju i čuvaju naše istorijske simbole i tradiciju, da se trobojke danas i sjutra zavijore širom Crne Gore kao simbol slobode, trajanja i istorijskog kontinuiteta naše države i našeg naroda.
“Neka se vijore kako su nam naši đedovi i pradjedovi kao poruku ostavili – da znamo ko smo, odakle dolazimo, ali i kuda idemo”, poručio je Šćekić.
Srećan 13. jul – DAN DRŽAVNOSTI