Na današnji dan prije 4 godine na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori srušen je režim koji je vladao duže od tri decenije.
Od tada do danas mnoge su stvari promijenjene, ali su mnoge ostale i nepromijenjene. Četiri godine kasnije samo činjenica da bivši predsjednik Crne Gore i bivši predsjednik Demokratske partije socijalista Milo Đukanović nije odgovarao ni za jedno djelo učinjeno u prethodne tri decenije – dovoljno govori o stanju u kojim se i dalje nalazi Crna Gora.
Politička nestabilnost je ipak glavna karakteristika postđukanovićevske Crne Gore.
Iako je veliki broj poznatih lica (bivši direktori Uprave policije, tajni agenti, sudije, biznismeni bliski DPS-u u Spužu ili se protiv njih vodi krivični postupak), veliki broj njih još uvijek čeka u redu. Takođe, prakse zapošljavanja i rukovođenja državnim preduzećima iz vremena DPS-a još uvijek su zadržane u pojedinim ustanovama, dok se na istaknute pozicije imenuju oni koji su uživali privilegije i prije 2020. godine.
Da li će se nova Vlada postaviti drugačije i sprovesti neophodne reforme? Takvo pitanje se postavlja posebno u kontekstu prava srpskog naroda, budući da je, primjerice, status srpskog jezika u Crnoj Gori ostao nepromijenjen, štaviše – sprovodi se pasivniji, ali agresiviniji pokušaj asimilacije i nastavak diskriminacije srpskog jezika, srpske kulturne baštine i srpskih djelatnika u Crnoj Gori.
Do tada – na redu su lokalni izbori u Glavnom gradu: prijevremeni lokalni izbori čiji je primarni uzrok neslaganje nastalo odvajanjem aktuelnog predsjednika države Jakova Milatovića i premijera Milojka Spajića. Naime, svakodnevno svjedočimo raznoraznim političkim obrtima i savezima, a sve u svemu – očekuje nas vruća politička jesen.
Jedno je sigurno – smjenjivost je konačno uspostavljena i svaki se glas mora zaraditi, ali na koji način će se voditi borba – ostaje da vidimo