back to top

Najčitanije

Povezani članci

Večeras se dočekuje Srpska pravoslavna nova godina – Mali Božić

Nova godina po julijanskom kalendaru, u narodu poznata kao Mali Božić – Srpska pravoslavna Nova godina. Zbog tragedije i masakra na Cetinju, neće biti tradicionalnog dočeka ispred Hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici.

Julijanska Nova godina, praznik je koji se slavi 13. na 14. januar po gregorijanskom kalendaru svake godine. Tog datuma je 1. januar po julijanskom kalendaru.

Iako je u Srbiji ustaljen naziv srpska Nova godina, u različitim krajevima Evrope poznata je kao julijanska, stara ili pravoslavna Nova godina.
Iako nije zvanična Nova godina, ona se slavi u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Republici Srpskoj, Crnoj Gori, Severnoj Makedoniji, pravoslavnim djelovima Hrvatske.

Slavi je i pravoslavno stanovništvo u Rusiji, Belorusiji, Ukrajini, Jermeniji, Gruziji, Moldaviji.
Tradicija proslave julijanske Nove godine postoji i u nekim njemačkim kantonima u Švajcarskoj, kao i u nekim djelovima Škotske.

Kada su Srbi počeli da slave Novu godinu

Tačan datum kada su Srbi počeli da slave julijansku Novu godinu je nemoguće odrediti, ali taj praznik dobija na značaju posle Prvog, a pogotovo posle Drugog svjetskog rata.

Iako nije bila zvanično zabranjena, za vrijeme komunističke vlasti nije bilo organizovanih javnih dočeka, ni dočeka po restoranima i kafanama.

Do razmimoilaženja dvije Nove godine dolazi zbog reforme julijanskog i nastanka gregorijanskog kalendara, 1582. godine.

Uprkos dugotrajnom otporu pretežno pravoslavnih zemalja, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca je 1919. godine zakonom izjednačila dva kalendara, ali Srpska pravoslavna crkva nije.

Iako se danas rado dočekuje po gradskim trgovima i ugostiteljskim objektima, srpska Nova godina, za razliku od one druge, nije državni praznik i neradan dan.

Običaji koji se poštuju na ovaj praznik

Pravoslavna Nova godina naziva se još i Mali Božić, a poklapa se i sa crkvenim praznicima Obrezanje Gospoda Isusa Hrista i krsnom slavom Sveti Vasilije Veliki.

Tog dana jede se glava božićne pečenice, a to je najčešće glava jagnjeta ili praseta, a domaćice mese novogodišnju česnicu, „vasilicu“.

Crkva ispraća staru i dočekuje novu godinu na duhovni način, molitvama i bogosluženjima, ali i blagosilja sve pristojne proslave, podsjećajući da se u brojnim crkvenim domovima obilježava ovaj značajan praznik.

Toga dana u nekim krajevima Srbije spaljuju se ostaci badnjaka, a pored „vasilica“ mijese se i krofne u koje se, kao i za Božić, stavlja novčić.

Takođe, vjeruje se da, pored bogate trpeze, na ovaj dan u kuću treba unijeti neku novu stvar, kupljenu tog dana, kako bi kuća i ukućani tokom cijele godine imali napretka